Kolumne

subota, 5. kolovoza 2017.

Daniel Banko | Sjene dinosaura


Jednog dana kad sam sa svojim prijateljima krenuo na put u Rijeku dogodilo se nešto jako čudno.

Sjeli smo u autobus i udobno se smjestili. Krenuli smo za Rijeku. Nakon duge vožnje, napokon smo stigli. U Delti, dok smo igrali lovice i nešto si dovikivali, vidjeli smo velike sjene. To su bile sjene dinosaura, o kojima smo ranije čitali. Jedan od njih mi je zamalo zgazio prijatelja. Jedva smo im pobjegli u zvjezdarnicu. Kad ih više nije bilo ispred, krenuli smo u Pulu.

Na radiju smo čuli da velike ptice lete nad gradom. Svi smo bili uplašeni, a šofer nam je rekao da to nije istina.


Prošli smo kroz tunel Učku. Onda se dogodilo nešto neočekivano. One velike ptice su uhvatile autobus i nosile ga svugdje po zraku. Čudno da su nas nosile iznad ceste koja vodi za Pulu. Još čudnije je što smo s ludim pticama stigli u Pulu. Spustile su nas kod Konzuma, tamo otkud smo i krenuli. Dok su nas nosile, kroz prozor se moglo vidjeti mnoštvo bića koja su odavno izumrla. Pošto smo svi bili uplašeni i tihi, nosile su nas mirno, ali čim bi netko povisio ton ili se izderao, počele bi nas tresti dok se ne smirimo. Njima je nešto smetalo.

Na vijestima,  radiju i internetu svi su pisali o tim ludim pticama. Na kraju su shvatili da su to oživjeli dinosauri iz Delte gdje smo bili. Uzrok tome je bio što smo svi jako vikali i te ptice su onda oživjele. Buka i vika koju smo proizveli jako im je smetala.

Bile su u stanju napraviti sve pa čak i da nas same odnesu u Pulu, samo kako nas više nebi morale slušati.

Nema komentara :

Objavi komentar