o leđimice ispruženog plavog marlina.
Iz labirinta tuđih snova netom probuđen gubitka oćutak
dogmiže kao psihotični crv izvađene utrobe.
U sjećanje se Ernestove ribe sunovratim -
stalan poput pjene na izdahu plavetnila
pred pramčanom statvom smanjujem brzinu
zbog mjehurića uslijed kavitacije, što izazivaju bol
izvjesnu poput praznine u koju uskačem
samo da bih začuo leptira kako uz glasan krik
ultrazvučnog vala kojim brani se od šišmiša
krilima hvata vjetar u zujanju hajmice,
koristi ih kao palice za bjesomučno udaranje bubnja
nadomak mitnice zemlje, mora i neba gdje pjeva
tigrasta medonjica pjesmu riba i leptira,
pjesmu svih nas bez nacije
(krvavim očima birokracije i tehnokracije nevidljivih):
braćo Titani i sestre Titanide, iz umjetnih zglobova ustanite,
iz automobila, zrakoplova i raketa izađite, sa satelita se spustite
povratite nam Zlatno doba bez vlasti i pravila,
bez potrebe za pravdom,
u doba kada ljudi sve ispravno činjahu!
Jureći vijugavo jutros žalom,
(a možda to bješe nogostup)
spotaknem se tako o tijelo Gabrijelovo,
vlastitom sabljom rastvorene utrobe da iz nje izrasta čičak
s čijeg će cvijeta pjevati Urijela. Ali bubanj udara i udara:
daje se na znanje, daje se na znanje...
Pjesma sve tiša, udarci sve jači,
s vrata prostora s posebnim potrebama daje se na znanje:
ovakav život, ovakav san - to je obično borniranje!*
_________________________________________________
* bornirati:
1. opšivati ukrasnim vrpcama, trakama, gajtanima
2. činiti koga ili što ograničenim, ograničavati komu vidike
3. bornaija - nick pod kojim sam pisao pjesme u bezimenoj ulici
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.