Kolumne

ponedjeljak, 1. svibnja 2017.

Julijana Plenča | Naiđu godine, mjeseci, dani


naiđu godine koje se
nemilice poigravaju s tobom,
lomeći tvoje grane,
poput orkanskog vjetra i olujne kiše.
naiđu mjeseci,
pokušavajući te slomiti,
pa te bacakaju na sve strane,
podmećući ti nevolje i tražećči tvoje mane,
nudeći izlazi kroz krvava koljena
i suze isplakane.

naiđu dani,
maštovitost nije im mana,
pa zamke postavljaju na sto načina,
sa sto začina , svakodnevno bez presedana.
nižu loše vijesti,

nižu nesreće i tuge,
a ti, ti poput drveta na vjetru,
savijaš se i izgubiš pokoji list,
ali traješ, traješ ponosna,
crpeći posljednje atome snage,
željela bi kriknuti, krikom nešto promijeniti,
ali krik je zanijemio, previše je puta
uzalud kričao, pa onda utihnuo,
molitvom pitaš nebo što se dogodilo,
odgovora nema, a grane se njišu,
njišu se sve jače,
sve snažnije,
oluja očekuje pobjednički pehar,
a ti, ti kao iz nekoga inata postaješ otpornija,
sa svakom nevoljom snažnija,
pa gorda , čela uzdignuta, traješ i vjeruješ,
još uvijek čvrsto vjeruješ,
kako u tvojim granama je sretna budućnost,
kako u tvojim granama je sretan zapis..

Nema komentara :

Objavi komentar