Po A. Kinertu
Rasuti pogledi divljega oka:obilje
tjelesa koja k navečerju hode.
Kraj šume, polja, uzbibane vode,
gdje rastu gljive i otrovno bilje.
Pogled s visine što na sitnež vreba;
ptičurina je zla i vrlo gladna.
A tijela vrela i gramzljivost hladna
Za strast ne traže blagoslove neba.
U žaru erosa, u pohotnu grču,
znojni jahači opkorače sadnju.
I spremajući im posteljinu zadnju,
Krtice hitre vlažno tlo razgrću.
Goli i mrtvi, kada se probude,
Kvrgavih zglobova u toj zagrobnini,
Na rubu svijeta, svi u mahovini,
Preobražavaju se ljudi u rude.
3. svibnja 2017.
Flora Green
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.