Kolumne

četvrtak, 4. svibnja 2017.

Mario Kovačević | Hermann Hesse: Der Steppenwolf



Stepski vuk

Ja, stepski vuk jurim i jurim
zavijanim svijetom surim,
sa breze gavran tu i tamo pr'ne
al' nigdje zeca, nigdje srne!
A ja srne toliko volim,
da mi je sad sresti koju..!
Ničeg ljepšeg no kad je skolim
i pokažem joj čeljust svoju.

Tako bih dobar sa njom bio,
sav bih se zario u taj nježni but,
svijetlu joj krv bih pio, pio,
pa zavijajući produžio put.
Ah, gdje je slatko meso da me ugrije;
zec ili janje, koje neću žaliti..!
Zar od mene uteklo sve je
što život može malo razgaliti..?
Odavno mi je umrla ženka,
olinjao i sijed mi je rep,
a ja jurim kroz noć kao sjenka,
jurim i sanjam, poluslijep...
kako srne i zečeve vijam,
slušam gdje vjetar granjem zavija,
snijegom tolim suhoga grla plam
i nosim dušu da je đavolu dam.

Nema komentara :

Objavi komentar