Kolumne

utorak, 11. travnja 2017.

Zrinko Šimunić | Mandarina



Prvo je nehajno uzmem
u lijevu ruku
pa je zatim nestašno
okrenem
prema desnoj
šaci
pa desni palac ubodem u meko meso kao slon
kad obljubi pudlicu

Zatim s jagodice
sisnem
slatki sok. Cokt!

A poslije sve ide
samo tako
Ubrzano je svlačim

I učas ona bude
mala, drhtava
bijela okruglica

Semmelknoedla
Halapljivo joj otkidam kriške
po dvije
po tri odjednom i u ustima je rastapam
kao Speculas keks

Mmmm ...
Vjetrenjače, čaj

Jedem život
Požudno ga žvačem
i srčem
kao starac koji poželio je trajno
napajati se glazbom vječne mladosti

Virom glasova
koji se niz grlo sliju, gozbom
u kojoj se tijelo kupa

I dišem, dišem
da prodišem
svježe orošeni mozak
u kristalnom jezeru oka


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.