Kolumne

utorak, 11. travnja 2017.

Predrag Subanović | Ti




Hej, ti tamo!
Baš ti!
Ti, koja srce svoje štrikaš za naše vjenčanje
Ti koja ne bi da bludiš ni mišlju… čekajući
Ti, kojoj ni bore – moje ili tvoje – ljepotu ne kvare
Ti, kojoj je riječ tek šapat
Ti, koju čujem i kad ne osluškujem
Ti, kojoj je riječ Dar, i preskupa
Ti, čiji je Mali Svet oduvijek i moj Mali Svijet
Ti, jedina s kojom budalasto želim gledati zvijezde
Ti, kojoj sam rekao da si ljubav moja životna
Otiđi od mene sa strane odakle mi je nemoguće prići.
Nekome ćeš biti kraljica
Zanosna, i nadasve ponosna
A ja u, kao i uvijek u ovakvim prilikama, uz nečije stihove u ušima, riječi mi sa usana silaze u suzama
I tako… Kraljice, sada nečija,
Ja, Sirah… i uspomene na ljubav bez korijena
Odnijela si sve to okrenutim leđima
Kakav težak teret sobom nosiš, tek sada vidim, draga
A nemam volje pomoći jer
Svoje terete nekom drugom nosiš
Prihvatiće on
Svaki magarac ima svoj samar
Gledam se u ogledalu i mislim li mislim
Kako skinuti ožiljke i postati čovjekom
Popet i na sreću Tvorcu iako si duša moje duše i duša svih duša moje duše
Preteško je i prerano jutro koje će mi u pozdrav tek svanuti
Opet nešto za psovati, tek da srcu napravimo sevdah?
Misliš da je ova ljubav iznad svih ljubavi ljudi koji će čitati povijest o nama…?
Ja ne mislim.
Ja ne osjećam.
Ja bih da su mi usne na tvojim grudima.
Ja bih grč u stegnu moje muškosti.
Ali, jbg… Meni je smor sve osim tvoje ljubavi po navici
Meni je da ove grane platana listovima obuku uličnu lampu ispred mog balkona
Pokrov aprilske kiše u Beogradu daje ti miran san
Ostavljam ti zapis

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.