Kolumne

utorak, 11. travnja 2017.

Učini(mo) pisanje ponovno velikim


Nova priča novog svijeta

Piše: Clara C.

Uzmite moju ruku i uronite sa mnom u novu priču. Književnu, kulturnu, kulturalnu umjetničku i ekonomsku, sve u jednom. Nalazi se u susjednom paralelnom svemiru, ali sličnosti s ovim našim su frapantne. Legende kažu da su zbog mnogih podudarnosti sa sadašnjošću, one tek odraz naše budućnosti.

Nemojte se bojati, dođite i pogledajte jer očekuju vas zanimljiva iznenađenja.
I, koje su to istine i prizori koje vidimo? 

Književnost je važan segment društva. Važna je za učenje, kogniciju, razvijanje mašte, emocionalne inteligencije, uljepšavanje života.  Jedan je od temelja civilizirana čovjeka. Uči, odgaja, usmjerava, tješi, oraspoložuje, nasmijava, zabavlja, sluša, prosvjetljuje, produhovljuje, obogaćuje, oplemenjuje.  Potreba ljudi za suživotom s književnošću odavno je utisnuta u njih. Nikada se neće prestati rađati oni koji moraju otkrivati, pisati, snivati, upijati, čitati.

Ljudi žele i vole književnost. Ljudi traže književnost i s radošću je prihvaćaju. Svakog dana sve je više dokaza da ljudi čitaju, kupuju, pričaju o knjigama i tako sukreiraju književnu društvenu klimu.  Književne manifestacije, sajmovi, festivali i javna čitanja postaju sve posjećenija i traženija. Mjesta okupljanja knjigoljubaca svakim danom su sve brojnija i dostupnija. Potražnja za kulturom postaje sve veća. Atmosfera se zahuktava.

U izdavaštvu rade kreativni i sposobni ljudi s izraženom poslovnom inteligencijom i intuicijom.  To su oni koji znaju obavljati svoj posao. Donose prave odluke i povlače pametne poslovne poteze. Svojom kreativnošću, znanjem, umješnošću i entuzijazmom stvaraju nezamisliva dobra, polučuju fantastične uspjehe i ostvaruju sjajan profit. Svakim se danom educiraju, otvaraju novim znanjima i obećavajućim strategijama. Otvaraju se novim ljudima i piscima koji su spremnim na uspjeh. Izdavači uspijevaju uskladiti cijenu knjige s kupovnom moći pojedinca pa se njezina prodaja udeseterostučuje i nastavlja povisivati.  Odnos pisca i izdavača lagan je i zadovoljavajući. Umjetnost postaje raznolikija, a gospodarstveno gledano, uzbudljivija i isplativija grana poslovanja.

Talenti koji donose prosperitet književnom životu sada pišu u svojim sobama, vrijedno tipkaju romane. Čuvaju po ladicama ili skrivenim mapama  word dokumente prepune poezije koja će jednog dana izaći na svjetlo; poezije ispisivane u nečijim dnevnicima, dok njihovi vlasnici razmišljaju o sebi i situaciji kroz koju prolaze, rokovnicima dok se njihovi vlasnici smješkaju ljepoti stihova i piju prvu današnju kavu. Zapisuju po rukama jer su stihovi tako prekrasni da jednostavno moraju, po zgradama, ostavljaju grafit ružnim rukopisom, kako bi utisnuli sebe u djelić grada, na zidovima, u bilježnicama, po namještaju, na prednjoj strani jastuka, na ogledalu. Poezija koja će titrati i cirkulirati zrakom, gradovima, ljudskim mislima, sudarati se u objekte, izlaziti iz ustiju voditelja književnih večeri u jazz barovima, mirisati na kuhano vino ili slatke čajeve dok se tako slijeva u uši publike, praćena pljeskom i suzama, i potpisom autora na tvrdo ukoričenoj knjizi. Poezija, proza, pa i publicistika koja će nositi rijeke novaca. Ona zbog koje će urednik od izbezumljenosti nakon prvog pogleda na izvješće o prodaji, objema rukama zgrabiti pisca i poljubiti ga u usta, a onda se ispričati i reći da se malo zanio, zaboga, ne pamti da se ikada dogodilo išta slično. Usamljena bakica ne mora više zvati tehničku podršku i čitati im svoju poeziju koju nitko drugi ne želi slušati. Dojučerašnjem neshvaćenom srednjoškolcu koji piše u slobodno vrijeme, sada trube i mašu i smješe mu se na ulici.  Sve je dobro. Svaka karika u produkciji i recepciji književnosti funkcionira savršeno.

Napuštamo ovaj paralelni svemir. Vraćamo se u svoj.

Vrtimo film i još ne možemo jasno razmišljati. Pod prevelikom smo dojmom.

Nema komentara :

Objavi komentar