Kompasom skeniram put ravno
u šumske dubine
s Venerom u džepu
i Mjesecom na ramenu
provlačim se kroz zagrljaje Mliječne staze
lelujavo i fluidno iscrtanim dijagonalama
spektra noći
grabeći prostore koje nadopunjuju
konture rasplesanih grana
pod kojima pronalazim mjesto
vječitog uživanja
i uvlačim se u kapke sjena noćnih ptica
u svoju vreću za spavanje
prije nego me iz sna izvuče miris
mrazom isprani krajolik
koji se razbudio na prvi Sunčev
šamar – dobronamjeran
potpalio jutro
i s raspršenom maglom poslužio
doručak od
svježine.
Nema komentara :
Objavi komentar