i slapove
tek
poslije rata
hitajući kroz sobe i kuhinju
nečijeg
probušenog stana na huku
razuzdanog slapa
I tad
na balkonu iznad orljave, u kotlu
sunčeve pjene
jasno vidjeh ljepotu
i rugobu
ko sestre
koje vabe se, uviru
jedna drugoj u leđa, smiješe se
hihotom kobi
suprotna
zrcala svijeta
Stara
kineska mudrost
prosijavala je
u kamenoj pjeni, u zjeni
sunčanog jutra
Sve što je srušio rat
mamilo je
krhotinama sna
od gorskog
stakla
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.