Kolumne

četvrtak, 2. ožujka 2017.

Natali Šarić | Onaj



Nemoj mi reći da sve razumiješ.
Nije nam sunce na istom mjestu.
Znaš li za jutra od rijetkih ptica,
za nebo, negdje uz cestu?

Ne lutam zato što ne znam tko sam
niti sam negdje bezglavo rođen.
Zovem se Biljeg nečije sreće,
al' neadresom vođen.

Onom što nosim, ti ne znaš ime.
Ja ne započnem jer nema kraja!
Misliš da nemam ime za svjetlo
jer su mi oči bez sjaja.

Ko na dnu mora, u mreži trzam,
i slušam zvuke staklena loma.
Tebi je ono za zvono dano,
a ja sam Onaj iz doma.

Zato, ne reci da sve razumiješ.
Nije nam sunce na istom mjestu.
Ti ne znaš jutra od rijetkih ptica,
ni nebo, negdje uz cestu.

Nema komentara :

Objavi komentar