Kolumne

četvrtak, 2. ožujka 2017.

Zdravka Prnić | Non vintage



Prelijeva se nektar iznutra
oporo i opojno
s nekom novom notom.

Ne da se ugurati u riječi.

Ne mogu ga sakriti,
baš kao ni ti svoj osmijeh
skriven u uglu vjeđa.

Mogli bismo sad
sjediti negdje drugdje
u snijegu kroz koji se probija mahovina
ili pod onim debelim hrastom tik do mora
isto bi bilo.

Ja bih skrivala onu čipku iznutra,
a tebe bi odavale bore smijalice.

Nema komentara :

Objavi komentar