Prelijeva se nektar iznutra
oporo i opojno
s nekom novom notom.
Ne da se ugurati u riječi.
Ne mogu ga sakriti,
baš kao ni ti svoj osmijeh
skriven u uglu vjeđa.
Mogli bismo sad
sjediti negdje drugdje
u snijegu kroz koji se probija mahovina
ili pod onim debelim hrastom tik do mora
isto bi bilo.
Ja bih skrivala onu čipku iznutra,
a tebe bi odavale bore smijalice.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.