Kolumne

utorak, 21. ožujka 2017.

Katarina Zadrija | Trnaci


Naši su trnaci prave blage za sakoga čoveka.
Tuljike pot su već opopevani,o njimi se pripoveda, a male je pravi trnacof ostale. Su ljudi šteli moderni biti, pak su prave stare trnace posekli i moderne voćnjake zasadili.

Starinskoga bome nie bile treba špricati čem se žaba popiša,kak je to z ovemi modernemi.

Nema ljepšega od starinskoga trnaca.

Vu njemu su višnje kak vile od pahuljice, črešnje i ruške kak mlada vu špicane kiklje, jaboke pak kak zrela žena zbigecana za proščenje.

A sljive, svljivine trnje kak da pena pokrije, titraju cveti i skrivaju oštre trne.

Sake prljetje je to tak.

Razigraju se naši trnaci kak dijaki, kak mladi dok se očeju nekomu dopasti. A dopadaju se oni, dopadaju, kukcem sake fele i onem dobrem i onem kej i nesu tak predobri.


Če se čovek preveč v taj tanec ne tiče, kukcof i jeni i drugi ima kuljeke je treba, taman.
I prejde brže taj prljetni tanec, z cvetekof plodi bubriju.
Već se v dišečem svibnju i lipnju črešnje i višnje čerljene, a od strpnja do jeseni se i druge boje menjaju, boje zreloga sadja : žota, črljena, plava, ljubičasta...
Velij da su naši trnaci plavi.
I jesu.
Sake ljete dok sljive zrele. V sakem trnacu je sadja sake fele, ali najviše sljiv. Sljiva se more najbolje skoristiti, zate su ju ljudi i najviše sadili. Sljivu moreš sušiti, pekmeza i đema z nje peči, a bormeš i ljeka, pravoga za se betege najbolšega, pravu domaču sljivovicu.
I tak, tanca naše sadje cele prljetje, ljete i jesen. Navek je vu trnacu bal.
Je, ali dok si sadje obral list žoti, črljeni, sake fele šari mu zanju kiklju našvava.
Pune veter, kiklje odlete, sadje gole ostane.
Dojdu megle. Veli se da se ounda coprnice vu trnaci vu megle srkivaju.
Ni to ne traje za navek.
Za nagradu kej ljudem je dobre bile, dragi Bogek sadje z debelem belem gunjem pokrije. Da mu bu tople, da bi si dobre do drugoga tanca počinule.


Nema komentara :

Objavi komentar