Jelena Hrvoj | Daniela Uzelac: "Put boginje"

„Put boginje“ nije tip knjige koji bi trebalo pročitati od korice do korice u jednom dahu. To je vrsta knjige koja se upija. Sporo, postepeno, na mahove. Dakako, može se pročitati i u jednom dahu, no smatram da tada ista gubi svoj smisao. Ovo je knjiga kojoj se možete vratiti i u trenutcima sreće, kao i u trenutcima kada se osjećate iscijeđeno. Ja sam ju prozvala svojevrsnim „flasterom duše“.

Sama knjiga posvećena je ženstvenosti u svakom obliku. Bolje rečeno, u iskonskom obliku. Posvećena je boginji koja čuči u svakoj od nas, bila ona sputana ili već oslobođena. Knjiga govori svim ženama i ukazuje na ljepotu života koji je moguće otkriti jednom kada skinemo okove svijeta, te postanemo svoje.

Podjela između babuške i boginje opisana je tako da čitateljica lako pronađe sebe unutar okvira i postepeno raste duhom.

Moja interpretacija boginje kao takve je sljedeća: ona ne poznaje inferiornost, ni superiornost. Ona živi u svim aspektima društva i svojeg samog bića, kao samostalna jedinka. Apsolutno zadovoljna, ženstvena, slobodna, individualna i neopterećena. Kroz knjigu možemo pronaći mnoge poruke koje nisu rezervirane samo za žene. Otkrivamo kako se svijet ne svodi na prošlost ili budućnost, već je rezerviran za sada. Život se ne svodi na opterećivanje i okove, već mu se pristupa slobodno. Nismo ničije, a opet je dio nas rezerviran za svakoga. Ova knjiga govori nam o putu mira koji leži iznutra. O beskonačnosti svemira u kojem smo mi svojevrstan centar i žarište vlastite sudbine. A voljeti sebe, bez obzira na društvom nam nametnute norme, baš onakvima kakve jesmo u apsolutnoj sreći svoje kože, neprocjenjiva je moć.

Visoka je barijera između okova društva i buđenja boginje. No, jednom kada se spozna boginja, ta najsavršenija sila čiste ženstvenosti, nastupa jedan u potpunosti drugačiji, okova lišen život.

Svatko tko još nije pronašao boginju, tko sumnja u njezino postojanje i silu, morao bi primiti ovu knjigu u ruke i pružati joj priliku.