Kolumne

subota, 14. siječnja 2017.

Božana Ćosić | Bezvremenska djevojka


Ništa nije tražila, bar ne besplatno.
Ničemu nije težila, bar ne nemogućem.
Tražila je samo mrvicu sreće, neznatni osmijeh,
sekundu toplog zagrljaja i maleni poljubac.
Nije bila djevojka za igru, a dobila je upravo to.
Poigravali su se njenim osjećajima i srcem
kao da je od kamena.
Voljeli su je lažno, čak koristoljubno.
Nitko je nije pitao kako se osjeća.
Nitko nije pomislio da je boli i slama
i da je saputnica tuge.
Al' svejedno, nadala se...
Nada je postala jedino svjetlo na njezinom putu.
Postala je jedino spasenje.
Ta nada nikada ne umire!
Nikada!

I kada se doima da je nema, tu je.
Kola našim venama.
Kuca u našim srcima.
Nada...
Nada je spas...
Nada ju je učinila bezvremenskom djevojkom.
Odlučila je tragati koliko god bude potrebno.
Nije se htjela predati.
Ljubav postoji, govorila si je, i isplati se čekati.
Čekat će ljubav i dočekat će je.
Do tada, za nju je vrijeme nevažno.
Neka teče.
Neka prolazi pored nje.
Za nju će vrijeme početi teći
tek kada pronađe ljubav.
Tek tada će joj biti važno.
Trudit će se tada iskoristiti svaku sekundu za ljubav,
za voljenog.
I živjet će s ciljem i za cilj.
Živjet će za ljubav,
Do tada, odlučila je,
bit će tek bezvremenska djevojka.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.