Kolumne

subota, 10. prosinca 2016.

Dragica Šimić | Sjećanje
















Ponekad još
Kapne samo suzom u moju tišinu,
Trgne zaspale ptice iz sna
Staklenim glasom iz nezaboravljenih rima.
Ponekad samo,
Zagrli moju samoću
Jučerašnjim smijehom,
Što je ostao zarobljen u krošnji magnolija
A ljubav, poput latica cvijeta
Pala u travu .

Ponekad još,
Zaiskre mala svjetla nebeskih nebula
Pa titraju tužno i polako
I zanjišu se alge u morskoj travi,
Misleći da umjesto čempresa
Stoji na obali i vjetrom šalje
Zaboravljene uzdahe.

Nema komentara :

Objavi komentar