Kolumne

subota, 10. prosinca 2016.

Slavica Gazibara | Sarine priče: Hladnoća


Danas smo išli u grad. Opet smo čekali Ivora da se obuče. Stalno hoda po kući gol. Ni papuče neće. Kaže da mu je vruće.

-    Ivore, još nisi gotov? – mama se razljutila.
-    Brzo se obuci! Inače idemo bez tebe – rekla je.
-    Vruće mi je – cendrao je Ivor. Ipak se počeo oblačiti.
-    I hlače, i majicu – rekao je tata. – Kako bi to bilo da svi gradom šećemo goli?
-    Bilo bi dobro! – rekao je Ivor – Ne bi im bilo vruće – ja sam se počela smijati.
-    Da svi hodamo goli?! – začudio se tata.
-    I bilo bi isto.  Kad su svi obučeni, svi su isti. Kad su svi goli – opet su svi isti. A nikome ne bi bilo vruće!
-    Pa… ne bi… - rekla je mama i pogledala tatu.
-    Ti si naš mali mudrijaš. Jesi li gotov? Hajde, idemo!- rekao je tata. I otišli smo.

Ja nisam ništa rekla. Ja sam starija od Ivora i više znam. Znam zašto se odrasli moraju oblačiti. Jer im je hladno. Starijima je još više hladno. A najstarijima najviše. Ja to znam jer sam čula što je jednom tata pričao sa svojim prijateljem.

Bili smo u gradu. Tamo smo  sreli tatinog prijatelja. Oni su razgovarali. Onda je prošao jedan djed sa štakama. Tata i njegov prijatelj su ga pozdravili. Djeda je otišao.
-    Kako su njegovi? - upitao je moj tata svoga prijatelja.
-    Dobro. Odselili su u podstanare. Sad je potpuno sam – rekao je tatin prijatelj.
-    Hm, nije mu lako – rekao je tata.
-    Već se skoro ohladio, ali stari još drži komandu – rekao je on.

Ja sam odmah sve razumjela. Kako rastemo, sve se više hladimo. Meni i Ivoru je vruće. Jer smo još mali. I zato volimo biti goli. A onaj djed je jako star. Skoro se skroz ohladio. Ali ne razumijem to s komandom.  Valjda ga ona grije, S njom mu je toplije. Ja sam sretna što imam mamu, tatu i brata. Jer me griju kad mi je hladno. A djed ima samo komandu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.