Kolumne

četvrtak, 3. studenoga 2016.

Ivana Janković | Gothica

















 ... jučer ... jedna je savršeno bijela golubica sletjela
na moje rame ... začuđujuće čista za uličnog goluba ...
... ne ... sletjela je tek s drugima iz svoga jata
na gozbu pšenice prosute iz nečija suosjećajna srca
koje nije bilo moje,
no, u bljesku bjeline,
povjerovah da ukrast' ću taj Blagoslov...
... ukrala sam ih već mnogo ...
Duh ne mari za boju,
svaka moja boja
ionako je crnina
u oku slučajnog promatrača,
raspršena neočekivano
u dugin slap boja
ispod vela romantike,
uz zveckaj narukvica,
jedne safirne noći
uz pjesmu zrikavaca
i miris jasmina
pod nekim tuđim Zvijezdama ...
Igla i tinta,
novi crtež na koži,
krv na usnama
raspelo među dlanovima
život u tvojim venama
dah je u mojim plućima
mojom blijedom rukom
u tvom grimiznom krvarećem srcu
tim slatkim i nezgrapnim šavovima
raspuklina je zavidana ...
Moja mala mračna,
davna davna, dječja fascinacija,
igra,
zavodnički ples,
neobuzdana strast,
blijesak oštrce, znoj i požuda,
moj način da ti pokažem trbuh,
skriveni „underside“...
Smrt, Život, pjesma i ples,
sve u jednom,
i, zbog čega bi te bilo briga?
Sasvim svejedno,
zaboravi na to,
zaboravila sam već i ja ...
i, kažem ti,
svejedno je,
zaista ... ništa ...
Tek jedna mala,
posve nedužna
skutrena Tama,
Svijetlošću istočkana
tek još jedna istina
tek još jedna laž,
tek još jedna uloga
koju sam odabrala ...

Nema komentara :

Objavi komentar