Slavica Gazibara | Biser

pred slikom
očima ti dah ispijam
glas u srcu
zagrljajem uspavljujem
u vlastiti san se uvlačim

ono što poče slutnjom
dodirnu se mirisom a
čežnja oboji toplinom
ljubavlju što zovu
živi li još

ta nit
ispletena davno okom djevojčice
u osjećaj bez riječi
bez dodira i
ona blizina daljine
još me grije za loših dana

reci
iz kojeg vilajeta
doluta danas
u ovaj kišni dan
kad davno sam obećala
isprazniti sve vode
koje k tebi vode
jer samo se htjedoh
u tvoje krilo se zavući
kad vječnost se učini
predugom za čekanje
samo svilene verse
meki nek' prsti maze
i tanani harfe zvuci
nek' razgale dušu