Glorija Jagoda Magdalena | Zimski san

Ako me vidiš snuždena lica,
pospanu, praznu (sva svoja nisam),
ko umorni jež il vjeverica,
htjela bih malo kratki zimski san.
Ne cijelu zimu. Tek koji tjedan
rado bih, kad bih mogla da biram,
ko medvjed, svizac, jazavac jedan,
sklupčana, mirna da hiberniram.
Srce da kucne tek tu i tamo,
da se od svega tijelo odmori
ne radeć ništa, dišući samo,
sve da se lijepo malo uspori.
Kad se zaželim života, ljudi,
ti dođi nježan pa me probudi.