Milica Lesjak | Sjeme duše

Ponekad čujem zemlju kako plače
pod stopama praznih duša,
po klancima bespuća,
odzvanja eho jecaja njenih.

Bacala sam sjeme razuma niz ledinu,
izniknulo nije,
niz njivu izoranu,
i tamo se pogubilo.
Nikada niknuti neće
sjeme duše moje,
pored korova koga sam i sama
dugo njegovala.