Sven Adam Ewin | Blizanke

Bile tako
Dvije sestrice,
Dvije blizanke
Kao iz risanke!

Iste suknjice, iste kosice,
Iste okice, iste nogice,
Djevojčice
Ljepotice,
Malice
Nevaljalice,
Karla i Klara
I susjedova
Kruška stara.

I jedna bara,
Kraj bunara.

Sekice slatke,
Kruške još slađe,
Al' ništa slađe
Od dječje krađe!

Prvo je kruške krala Karla,
A Klara kruške u bari prala,
Onda je kruške brala Klara,
A Karla kruške u bari prala.

Susjed se
Naravno,
Nije
Predao,
Nego je
Sve to
Kroz prozor
Gledao!

Kada je konačno
Siguran
Bio,
Da im je rabotu
Prokužio,
Nije
Razmišljao
Niti
Dužio,
Već ih je njihovom
Tati
Tužio!

- Kako da kažem... susjede, znate,
Vaša je Parla kruške klara,
A ona druga... ona Krala,
Ona je kruške u bari parla,
Zapravo Karla kruške je plara…

- Susjede dragi,
Pričajte glasnije,
Ili govorite
Malo jasnije!
Ja čujem samo:
Par… Kar…
Recite, zaboga,
U čemu je stvar?

- Pa znate… ovaj,
Vaša je Krala,
Ovaj… Plara…

I susjed opet
Krene po svom
U pravi pravcati…
Jezikolom.

Pa je mucao,
Pa je otezao,
Dok mu se jezik
Nije…
Svezao.

Na kraju se od srca nasmijao,
Djevojčice po kosi pomilovao,
Ustao
I od tužbe

Odustao.