Polja draga, kuće zemljane i sivi majuri,
vlastelinstva, ribnjaci, četveroprezi spremni i šumarci suri,
stakleni cvjetnjaci, zemlja agrarna i pospani špani.
Ujutro kava s vrhnjem i izgled na farof i groblje na strani.
U odijelu lovačkom zelenom, nakon pijanke mnoge,
mladi baron ide poljem sa dvije vitke doge.
Kartanja, jela mnoga i bdijenja noćna,
Kasni dvoprezi i oproštaji uz glas ćuka ponoćna
i voze se domu kuratori crkve i sigurni izabranici neba.
Dotle sluge i lakaji gledaju gore u preostale zdjele mesa i hljeba.
Lovovi, srne i gosti iz Graza, Monte Carla i Nizze.
Mladi grof voli seljačkih djevojaka crveno i glatko lice.
Tu pase se sad skupa blago grofovsko i krava muška,
a gone ih potomci zelenih kadraša, što jedan na drugog huška,
što su za dva seksera išli hmelj grofovski brati
i krijući se španu znali se u ribnjaku toplom kupati.
Sada: tisuće jutara grofovskih idu sve manja i uža
i sve više agrarno muža se pruža.
Pijani nokturni i mnoga bludna svitanja!
Dražbe u izgledu: ogromna zemlja postaje sve manja i tanja.
Bršljan ovijen i mahovina stara,
a zid se runi polako sa duvara,
odaje nijeme i pokućstvo trune i bespomoćno šuti,
portreti mrkih predaka sivožuti
i oklopi viteški, bez volje da se biju više,
gledaju žalno kroz prozor gotski na meki pejsaž zagorski,
što se dolje riše.
Divlji kesteni, aleje bijelokorih platana.
Satovi biju sobama godine premnoge i mnoge tisuće dana,
pojava neka stara izmiče u bršljanu dubokom.
Lopoč jedan plače na ribnjaku svojim žutim okom.
Vrijeme ko kornjača stara polako ide svojim hodom,
i preostala markiza neka sama plače nad ribnjaka zlatnom vodom.
Kasno je, crven se mjesec nad krovom sam u svojoj krvi guši:
Sažaljenja da li imaš? Svršit će ko i svi - "bogečko" ,
i primit će ih groblje viničko, maruševečko.
U selu pas laje na mjesec, jer ne može da ga njuši.
Hrvatsko kolo, 1937.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.