Ivan Zrinušić | Ljetne amputacije toplije su od zimskih

Usvojivši plinsku gangrenu (ne bi se reklo ali
Smrad ostane titrati
U nosu dugo poslije bolničkog posjeta)
Odnosno odmahnuvši bijeloj sestri
Njezinim rumunjskim benzodiazepinima i oteklim gležnjevima
Te opsovavši posve neutralno u
Sebi naravno
Pođeš ulaštenim hodnikom prema stepenicama
Prema izlazu iz tog hrama nebrige i loše sintakse
Shvaćajući ponovno kao kakav
Golman tek ušao s klupe
To da su pročelja svih državnih ustanova ista
I to da svijet nikomu ne
Duguje ništa
Nakon čega u automat gurneš kovanicu od dvije kune
I kovanicu od jedne kune
Pa smanjiš šećer do nule stisneš kratku kavu
I zapališ cigaretu dok skori
Leševi od sunca suženih zjenica
Okupljeni oko drvene klupe s drvenim nogama
Već dakle barem tri četvrtine sata traže
Opravdanje da umuknu.