Mirjana Mikulec: Proljetna ushićenja

I.

Travanj je.
Ubirem kišu sa cvijeta jabuke.
Niz toplu podlakticu putuju kapi
u susret buđenju.
Grumenje blata!
Kad bih bila bosonoga...
Ponovila bih napor rađanja.
Zelenu livadu, pupove ovog svijeta
stvorila bih ljubeći.


II.

Vidjela sam danas
jorgovan.
Opija mirisom tamnih boja,
ništeći blagost mladog zelenila.

Susret sa ženom,
bliskost
(koja nije prijateljstvo),
prepoznavanje.

Duboki strah
u našim očima, grudima, kosi,
od nemogućnosti rađanja
raskoši boja i mirisa
jorgovana.

III.

Cvjetovi maslačka.
Duša sazdana od bilja.
Prozračna čaška
ocvalog cvijeta.
Žuti leptiri ljubavi
rasipaju sjeme.
Neizvjesnost.
Stapka trajanja,
izdržljivosti.