Maja Cvek | Balada o njivi

Uvijek poštovana,
plodna i rodna,
strpljiva poput žene-majke
nikada jauknula nisi.
Ni kad su te šibali vjetrovi,
zalijevale kiše,
ranjavale tuče i mrazevi,
ni kad su iz utrobe tvoje
korov čupali
a tijelom ti zaorali brazde,
ti si pod žarkim suncem rađala
i gladna usta hranila.

Al' već su drhtave ruke,
bolna su leđa staroga gazde
i za tebe dolaze novi dani
rukom pustoši naborani.
Drijemat ćeš uskoro kao starica,
besplodna i zapuštena
u tišinama, pod velom zaborava,
i samo će preplašen ptič
katkada prhnuti,
iz tvojih naraslih trava.