nedjelja, 14. veljače 2016.

Sven Adam Ewin | Otuđeni


Pjesma je ljubav, labud bijeli,
Najviše ljubi kada pati,
A ponajviše kada želi,
A nema kome ljubav dati.


I ruke naše već su hladne,
I tijelo više nema želju,
I usne više nisu gladne,
I ne da nam se u postelju.

Ja tebi dalek. I ti meni.
Sve više pričamo kroz zube.
Sanitarno smo otuđeni,
K'o da smo bolesni od gube.

A onaj tko je tako gubav,
Ništa ne želi kao ljubav.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.