Što vi znate o ratu?
Sjećate li se tih godina ili ste rođen prekasno.
Kažu, ako ne preživiš jedan
nemaš pravo govoriti o sudbini,
o patnji, strahu i svim onim malim stvarima
koje su održavale život na životu
i činile moguće od nemogućeg.
Možda i nisam u pravu, ali s njima slažem se.
Nemojte o onim vremenima,
o onoj nadnaravnoj sposobnosti preživljavanja
i onom nekom čudnom uzbuđenju na granici ludila,
kad za godine nitko ni ne pita.
Drugačije je to kad imaš nepunih osamnaest
u trenutku kad drugi ugase svjetla,
i podignu zastore prije početka predstave
koju na kraju ne želiš gledati,
koja ti se gadi, jer samo želiš živjeti iako ti je svejedno
odeš li, ostaneš ili nestaneš u dimu,
prašini, izmaglici.
Prošlost i budućnost za tebe ne postoji, samo predstava
u kojoj izbjegavaš glavne uloge.
…
Što vi znate o ljubavi?
Sjećate li se uopće tih godina
ili ih uopće niste živjeli.
Kažu, ako ne preživiš više od jedne
nemaš pravo govoriti o sreći,
o ljepoti uzbuđenja, svim onim nerealnim strahovima,
ponosu i luđačkoj potrebi pripadanja,
što naravno ovisi i o godini proizvodnje
jer na pragu odraslosti, osim toga, sve nevažno je,
nije bitno, tako dosadno, prolazno, bez veze.
Nije bitno ako i odeš, nestaneš ili ostaneš
bitno je biti,
upravo u tom trenutku i tada.
…
Što vi znate o životu?
Živite li ga uopće ili vam drugi govore
kako se živi i što za vas dobro je, najbolje.
Ako je tako, ne brinite previše,
život će proći kako god okrenete.
