danas su dan i noć jednaki
u nekom čudnovatom balansu svih elemenata
danas su im duljinama
jednako udaljeni krajevi
i nema jačeg ili boljeg među njima
a meni riječi dotječu jetke
koje prebirem u poravnanju
biram one što više krotke
i vodim ih po misli naplavinama
u neke mirnije vode
udaljenije divljim slivovima
nešto je lakše
lakše se disaj uzima
čini se zimica jenjava
no još uvijek prsti se plaše
približit' bojama na portretima
i to je u redu
već manje je ubrzanje
već smiruju se virovi
i prestat će ovo stanje
i doći će osjet jagodicama
još samo da raščešljat' je život
u umu raspetljat' granje
pa možda stigne i san
i njegovo čarobno tkanje
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.