Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

četvrtak, 29. svibnja 2025.

Božica Jelušić | Crta, crtica, pisca boli trtica



Napravila sam 30-tak crteža u bilježnici s pjesmama (rukopisnoj) koju pripremam za poklon u povodu rođendana. Naravno, primarna je nakana bila samo dekorativna, no počelo me zabavljati, ispunjavati, veseliti, do te mjere da sam zanemarila neke lekture, predgovore i stalne rubrike, crtajući "iz gušta", kao u neka druga, ležernija vremena. Mislim da imam nekoliko stotina takvih grafičkih bilješki, črknji, crtarija, likovnih akcidentalija. Ponešto se nalazi u mojim knjigama, no taj posao uvijek radije prepustim pravim crtačima, mojim prijateljima, čiji zanat uvažavam.

Ne mislim da trebamo biti prestrogi, prezahtjevni, kad su u pitanju vlastite aktivnosti koje idu pod "pretičak snage", bilo da je riječ o fotografiji, slikarstvu, glazbi ili nečemu desetom. Ipak, kad krenemo na područje estetike, sebi i drugima presuđujemo čvrstom i nepotkupljivom mjerom. Reći ćemo da je ovo bilo "usputno", kao što se i poezija velikog broja aspiranata doima usputnom, nedovršenom, imitativnom, ishitrenom, dosadnjikavom, a bogme i ispod razine literarne grupe u nekoj boljoj gimnaziji s dobrim mentorom. Ali vrag ne spava, oblači kabanicu ega, pa se knjige objavljuju, promoviraju, po lokalnim televizijama reklamiraju trivijalnim i kvazi-učenim trućanjem, gdje "lijeva rasparana cipela svjedoči desnoj da su idealan par", rekla bi Flora Green.
Ljudi koji posjeduju izbrušeni talenat i vrhunski zanat (čak do genijalnosti!) ne moraju ništa dokazivati, ponajmanje objašnjavati. Oni samo operiraju na razini energije, pogađajući u srž, izazivajući uzbuđenje, potresne emocije, povišen adrenalin, ganutost, zahvalnost. Još su svježi dojmovi s koncerta MEĐIMURSKE FILHARMONIJE, gdje se taj vrtlog "onoga nečega" osjetio u dvorani kao uragan. Sklad, svježina, nalet emocija, savršenstvo. Vitaminski koktel ljepote, koji će nas držati do novog glazbenog doživljaja. A dakako, može se to primijeniti i na recentnu izložbu u našoj blizini, na književnu promociju, na malo kazalište u gradu izvan "velikog centra" , gdje se sve važno događa, kažu snobovi.
Što hoću reći? Razlučimo pojave, prihvatimo načelo hijeratičnosti. Neke su stvari solidne, neke čitljive i gledljive ili slušjive, donekle. Neke zabljesnu pa ugasnu, a neke sporo izlaze iz sjene, ali sva je prigoda da će preživjeti i istrajati u vremenu. Diletantizma je mnogo, no ne vole se ljudi previše zamjerati, pa pognu glavu i povlađuju, propuste kroz široko sito, podzidaju nekome ime u hodu, te dotičnjak i dotičnica s ulice "broknu" u antologiju, gdje urednica, za svaki slučaj, uvrsti i svoje pjesme, neka se nađe, zlu ne trebalo. Promoviraju se ljudi na sto načina, pišu oni kojima je pisanje sudbina ali i drugi, koji književne sudbine nemaju, no ambicija im je nezasitna i golema. Razvijaju strategiju uspjeha od prve književne pelene, sve sami Rommeli iz našega sokaka, i tako to ide do starosti.
Nije nužno da znaju dobro jezik, za pravopis imaju lektora, za književne teme i ideje festivalske zbornike, za potvrdu genijalnosti nevjerojatne "književne akademije" na čudnim adresama i literarne natječaje s kotizacijom od Osla do Kalkute (Calcutta, Bengal) i bogme, ništa njima ne fali da budu "gotovi pjesnici", međunarodno renomirani! Pa neka se ovi doma požderu od ljubomore, nisu za drugo, takvi nepoduzetni i podozrivi, pravo im svima budi!
A velim, mi tu neki u pozadini za svoj ćeif crtkaramo, i gledaj u kakve nas opasne vode to odvede, da se svima zamjerimo, na pravdi Boga. Srećom da ljudi ne vole duge tekstove, pa će sve preskočiti, što misle da ih se izravno ne tiče. A bilježnica s crtežima i pjesnan ide u jednom primjerku, u prave ruke, i svemirska će pravda biti zadovoljena, jednokratko, baš kao što smo nakanili i računali.

DOMOFEST | Gradske knjižnice Kaštela i ove godine oduševio brojnu publiku

U čast Dana hrvatske državnosti u organizaciji Gradske knjižnice Kaštela u utorak 27. svibnja 2025. u Kulturnom centru u Kaštel Lukšiću po četvrti put je održan DOMOFEST – kaštelanski festival domoljubnih pjesama.

 

Blizanci Pina Roko Budiša s acapella izvedbom pjesme Omiška stina osvojili su najviše bodova po mišljenju stručnog Povjerenstva, dok su Andrea Domić, Lana Lovrić, Antonija Šegvić i Iva Zorić s izvedbom pjesme Ako ne znaš šta je bilo osvojili nagradu publike.

Na ovogodišnjem Domofestu domoljubne pjesme pjevalo je 12 skupina učenika iz OŠ kneza Trpimira pod vodstvom Darija Cuculića, prof. glazbene kulture. Svi oni svoj nastup izborili su nakon što je u OŠ kneza Trpimira provedeno prednatjecanje u pjevanju domoljubnih pjesama u kategoriji „od 5. do 8. razreda”.

 

Grad Kaštela je kao pokrovitelj Domofesta osigurao jednodnevni izlet za oba razreda (6. E i 8. E) čiji su predstavnici osvojili nagradu Povjerenstva i nagradu publike.

 

Domofest 2025-Gradska knjižnica Kaštela
-nagrada publike
Nadahnutim izvedbama domoljubnih pjesama kaštelanski osnovnoškolci privukli su i ove godine brojnu publiku na četvrti festival domoljubnih pjesama DOMOFEST, tako da je prostor Kulturnog centra u Kaštel Lukšiću bio ispunjen do posljednjeg mjesta.

 

Tijekom izvedbi pjesama Tvoja zemlja, Ratnici svjetla, Dajem ti srce zemljo moja, Moja domovina, Ako ne znaš šta je bilo, Zemlja dide mog, Poljubi zemlju po kojoj hodaš, Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj, Svetinja, Omiška stina i ostalih, mlađi dio publike je svoje favorite podupirao glasnim navijanjem i transparentima, dok je stariji dio publike svaku izvedbu nagradio golemim pljeskom.

 

„Pjevanjem domoljubnih pjesama na Festivalu hrvatskih domoljubnih pjesama DOMOFEST kaštelanski osnovnoškolci održavaju živim plamen ljubavi prema našoj voljenoj domovini Hrvatskoj. Hvala Gradu Kaštela, kao i svima koji su se uključili u ovo događanje kako bismo na ovaj način proslavili ono na što moramo biti ponosni – hrvatsku državnost i hrvatsku samostalnost“, rekla je u uvodnoj riječi ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela Renata Dobrić pozdravivši sve nazočne i uputivši pritom riječi zahvale Gradu Kaštela, glavnom pokrovitelju Domofesta, koji je i ove godine osigurao sredstva za izlet dvaju razreda čiji predstavnici osvoje nagradu publike i nagradu stručnog povjerenstva.

 

Glazbene izvedbe 12 odabranih skupina koje su, pjevajući domoljubne pjesme uz glazbenu pratnju prof. glazbene kulture Darija Cuculića predstavljale svoj razred ocjenjivalo je stručno Povjerenstvo u sastavu: Ankica Cicvarić, profesorica likovne kulture, vjeroučiteljica i glazbenica, Marino Radunić, ravnatelj OŠ kneza Trpimira, Marijana Jerkunica, voditeljica Dramske skupine Gradske knjižnice Kaštela, Sonja Jurat, knjižničarka Dječjeg odjela GKK u Kaštel Starome i Renata Dobrić, ravnateljica Gradske knjižnice Kaštela, a publika je glasovala putem mobilne aplikacije koju je pripremila Danijela Borojević iz OŠ kneza Trpimira.

Za vrijeme prebrojavanja glasova stručnog Povjerenstva Dea Paula Cuculić publiku je oduševila svojim izvedbama domoljubnih pjesama koje je otpjevala uz pratnju Darija Cuculića na klavijaturama.

 

„Ovoliko zanimanje i interes publike svih generacija najbolje govori o vrijednosti ovog događanja u kojem mladi iskazuju ljubav prema Hrvatskoj kroz pjevanje domoljubnih pjesama, i to u čast na sve naše ponosne i hrabre pretke koji su se stoljećima borili za slobodu hrvatskog naroda i za svoju domovinu. Iz godine u godinu Domofest privlači sve više publike, a mladi izvođači u izvedbe domoljubnih pjesama unose dio sebe i svakoj pjesmi daju svoj jedinstveni pečat“, zaključila je Renata Dobrić u ime organizatora DOMOFEST-a čestitavši pobjednicima i zahvalivši svim sudionicima i članovima Povjerenstva, baš kao i svima onima koji su na bilo koji način sudjelovali u organizaciji, i onima koji su došli bodriti natjecatelje.

 

Publiku i natjecatelje kroz Domofest je proveo Roko Kovač, koji je publiku dodatno poticao na glasno bodrenje i zajedničko pjevanje. Domofest je završen izvedbama pobjedničkih pjesama Ako ne znaš šta je bilo i Omiška stina, u čemu su se izvođačima pridružili svi nazočni.

 

Tekst i fotografije: Ivo Perković

Sanijela Matković | Odraz


JUTRO se probudilo s pitanjima
Odgovori su spavali u starom lavoru
Bili su boje zrele naranče
Mirišući na cimet
Sanjali svoje polusne
Travanj je
Ostavili smo trag u procvalim cvjetovima ranog snijega
Što se lijepi po vjeđama
Kao ruke sokom maslačaka
Brojim tragove
Opet neparan broj
Logično, jer pored tebe hodim kao sjena
Netko me je pretvorio nekoć
U sjenku tvoga koraka
Dotičem ti usne
Progledavam se na njima
Jer,samo u tom zrcalu
Imam lice žene!
Imam
Oči
Nadimak
Ime
Znatiželja popodneva klapa
Kao nepođonjene sandale
Netko u daljini prosu vjetar
I gle
Odgovori ti na usnama iznikoše
... u tom zrcalu u kojem su rođena mora!
MOJA MLADOST
RUKE
OČI

šapni ovlaš
kako te se zaboravlja
moja rasanjena ptico!