Sanijela Matković | Odraz

JUTRO se probudilo s pitanjima
Odgovori su spavali u starom lavoru
Bili su boje zrele naranče
Mirišući na cimet
Sanjali svoje polusne
Travanj je
Ostavili smo trag u procvalim cvjetovima ranog snijega
Što se lijepi po vjeđama
Kao ruke sokom maslačaka
Brojim tragove
Opet neparan broj
Logično, jer pored tebe hodim kao sjena
Netko me je pretvorio nekoć
U sjenku tvoga koraka
Dotičem ti usne
Progledavam se na njima
Jer,samo u tom zrcalu
Imam lice žene!
Imam
Oči
Nadimak
Ime
Znatiželja popodneva klapa
Kao nepođonjene sandale
Netko u daljini prosu vjetar
I gle
Odgovori ti na usnama iznikoše
... u tom zrcalu u kojem su rođena mora!
MOJA MLADOST
RUKE
OČI

šapni ovlaš
kako te se zaboravlja
moja rasanjena ptico!