Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Eleonora Ernoić Krnjak
Rozin kutak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

ponedjeljak, 21. kolovoza 2023.

Božica Jelušić | U travnatoj kapeli



Da, svijet je pun k'o oko. Raskoši razne.
Od titrice u travi sve do crkvenog tornja.
Goneta čovjek vijesti, natpise smjerokazne:
Gdje je u podzemlje ulaz, koje su vrata gornja?
Od plastike i mesa, rumene žene na tezgi.
A kazalište zjapi, zijeva počasnom ložom.
I kič se posvuda širi, korovu nalik i drezgi,
Močvara naša raste, žabljom nas ogrće kožom.
Sve seoski je sajam: Terra Bruegheliana.
Do ruba posude mlijeko požude se napinje.
A ja se nadam da ću sresti te jednoga dana,
I stoga zalijevam jezik, riječi mu golubinje.
Molim te sada: Požuri, vrijeme k'o pijesak teče.
Okrenem se u hodu, zastanem usred spazma.
I otrov praznoslovlja i laž u grlu me peče.
Jer svijet je pun k'o oko, samo su srca prazna.
15. kolovoza 2023.
Flora Green
Ilustracija: Zvonimir Šiptar

nedjelja, 20. kolovoza 2023.

Goran Jaružanin | Julija i Romeo


Ne možeš nikada biti svoj
Uvijek si nečiji.
A ti "nečiji"
Trguju ljubavlju kao u pjesmi
"Ti nisi Julija", 
A ako nisi Julija 
Sigurno si Romeo.

...Bacaš ljestve do njenog balkona,
Riječi na njenim usnama
Tope se ti u ušima
I onda si luđak
"Koji vjeruje u čuda."

Ne možeš nikada biti svoj,
Svatko te krade
Kada može.
Postaješ najskuplji suvenir i
"Lutka sa naslovne strane",
Šarena haljina koju prodaje Ciganka
Za jednu noć... 

Iako ti sunce ne udara u oči
Nosiš šešir od slame
Koji ti ne stoji,
A ta košulja plava
Sve jače te grebe.

Teško je biti svoj,
Uvijek si nečiji...
"Dolaze ti u snovima
Da ti ukradu poljupce"
A Galija polako plovi 
I čuje se iz daljine;
"Neka te niko ne poželi ove noći..."

Sunce izlazi svaki dan,
Udišemo isti zrak,
Romeo i njegova
Julija.

Zdenka Čavić | Labirintum


Kaj je prava mera

za lucko pamet,

za lucko glupost,

kak bi moglo resti

lucstvo i poštenje?

Se nas više jega, 

pameti je sê menje.

Temnica je labirinutum 

vu njo čovek hodi, 

pred sebo ne gledi

vuznik vu nje blodi.

Glubine so vekše, 

od sake planine,

vlezne vu njih 

brez pono pameti.

Neje se setil,

da tam svetla nega, 

tam svetlo ne sveti.

Človeku ńe spasa.

Brez svetla vu duši

na pelin nabasa.

Al' nega meda, 

kaj bi ž njim ga mešal,

kaj bi ga leže pil,

težavo podnašal.

Lucstvo je dar,

pak z labirintuma

treba znati ziti

z više pameti. 


______________________________

temnica-tamnica

vuznik-zatvorenik

težava- težina, opterećenje