Gradska knjižnica Kaštela oborila rekord - više od 2500 posjetitelja u prvoj polovici Mjeseca hrvatske knjige

 

Gradska knjižnica Kaštela oborila rekorde: više od 2500 djece i odraslih sudjelovalo u prvoj polovini Mjeseca hrvatske knjige

Bogat program radionica, književnih susreta, predstava i izložbi potvrdio je knjižnicu kao kulturno srce Grada Kaštela

KAŠTELA, 31. listopada 2025. – Gradska knjižnica Kaštela (GKK) s ponosom objavljuje izvanredne rezultate prve polovine ovogodišnje manifestacije Mjesec hrvatske knjige. U vremenu od 15. do 31. listopada 2025., u bogatom i raznolikom programu koji je obuhvatio sve odjele Gradske knjižnice Kaštela, sudjelovalo je više od 2500 Kaštelana svih generacija.

Ovaj impresivan odaziv jasan je pokazatelj kako je Gradska knjižnica Kaštela, zajedno sa svih šest odjela (Sućurac, Gomilica, Kambelovac, Lukšić, Stari i Novi) puno više od mjesta za posudbu knjiga; to su živi, dinamični prostori susreta, učenja, kreativnosti i zabave, duboko utkani u život lokalne zajednice.

Knjižnica kao dječji svijet mašte

Najveće oduševljenje i najbrojniji odaziv zabilježen je na programima namijenjenim najmlađima. Gradska knjižnica Kaštela se u proteklim tjednima pretvorila u golemu čitaonicu, kazalište, igraonicu, povijesnu učionicu i umjetnički atelje.

Posebno izdvajamo nekoliko događanja koja su privukla stotine dječjih osmijeha:

· Kazališna čarolija: U suradnji s Kazalištem Prijatelj, predstava Kraljević žabac izvedena je u atrijima OŠ kneza Mislava u Kaštel Sućurcu i OŠ Ostrog u Kaštel Lukšiću, okupivši brojne mališane koji su uživali u klasičnoj bajci s važnom porukom o prijateljstvu i održavanju obećanja.

· 1100. obljetnica Hrvatskog Kraljevstva kroz slikovnice: Razigrani interaktivni susret s djecom OŠ prof. Filipa Lukasa održala je i Renata Dobrić, koja je, uz pomoć ilustracija iz autorskih slikovnica Vilinska stijena, Kako je Luka naučio čitati i Legenda o sućuračkom topu, pričom o kralju Tomislavu kao dječaku djecu vratila u daleku prošlost Kaštela, u vrijeme dok su u vladarskom dvoru u Bijaćima stolovali hrvatski vladari - knezovi Mislav i Trpimir, te Muncimir sa sinom Tomislavom

· Kreativnost na djelu: Radionice su poticale dječju maštu na bezbroj načina. Na radionicama Otključaj Kinu i Japan djeca su izrađivala zmajeve, dok je Strip radionica s Nikolom Listešom otkrila mlade talente. Posebno se istaknula i edukativna radionica Glagoljica u kolačićima, gdje su djeca uz stručno vodstvo Snježane Kordun učila o povijesnom hrvatskom pismu, pisala ga, pa čak i pekla ukusne kolačiće u obliku slova. I šah je sportska/društvena igra, Čajanka uz knjige u GKK, Mašogradski kreativci, Knjižničarski šešir iznenađenja, Moji strip junaci, Bonton u knjižnici, Pepa u knjižnici, Pipi Duga Čarapa u knjižnici, Čitamo o maslini i kušamo maslinovo ulje - samo su neke od iznimno dobro posjećenih kreativnih radionica održanih u odjelima GKK, a koje su privukle brojnu mlađu publiku. 

· Povratak tradiciji: Radionica Zaboravljene kaštelanske dječje igre u Dječjem odjelu GKK u Kaštel Starome izazvala je opće veselje. Djeca su, uz pomoć svojih učiteljica i knjižničarki, otkrila čari igara poput zoge, laštika, na plovke, ćorave babe, pokazujući da zabava ne ovisi o modernoj tehnologiji.

· Susreti s autorima za djecu: Nezaboravan je bio i susret sa spisateljicom Nikolinom Jurišić, autoricom serijala slikovnica Kikica i Donko, koja je djecu oduševila toplom pričom o nastanku svojih slikovnica, ali i veselim plesom i igrom. Razigrano je bilo i na susretu s Niveskom Juraga Kovačev koja je predstavila knjigu Pegula.

· Prvašići u GKK: Brojne igraonice, radionice, pričaonice, likovne i literarne radionice te igrokazi organizirani su u svim odjelima GKK prilikom posjeta prvašića iz svih pet kaštelanskih osnovnih škola. Svi oni su tom prilikom preuzeli svoje besplatne članske iskaznice i zakoračili u čarobni svijet knjiga i čitanja "iz gušta".

Iz dječjeg vrtića u GKK: Prilikom šetnje, odgajateljicama i djeci iz skoro svih kaštelanskih dječjih vrtića odjeli Gradske knjižnice Kaštela postali su nezaobilazna "štacija". Odjeli GKK odjekuju od radosnog smijeha pri njihovu dolasku, a mališani su još veseliji kada knjižnične odjele napuste s rukama prepunim šarenih slikovnica namijenjenih njihovu uzrastu.

Uz to, svakodnevni posjeti roditelja s djecom, kao i baka i djedova s unucima, ali i pojedinačni posjeti naših članova i korisnika "iz gušta, jer im je u GKK lipo među knjigama" svim odjelima Gradske knjižnice Kaštela najbolji su dokaz kako je svima njima Gradska knjižnica Kaštela postala „pravi prijatelj“ i svojevrsni „dnevni boravak“, odnosno mjesto za odmor, razonodu, čitanje, kreativnost i igru.

Bogat program za odrasle

Program za odrasle bio je jednako kvalitetan i raznolik, nudeći sadržaj za različite interese – od književnih klubova, književnih susreta i predstavljanja knjiga do zanimljivih kreativnih radionica.

Velik interes javnosti izazvala je gostujuća izložba Kobariškog muzeja Prvog svjetskog rata iz Slovenije Hrvatske jedinice na Sočanskom frontu, svečano otvorena u Nadbiskupovom kaštelu u Kaštel Sućurcu, a ista će se moći razgledati do 25. studenoga 2025.

Ljubitelji pisane riječi uživali su u Književnoj spajalici u odjelu GKK u Kaštel Sućurcu koja je okupila članove i voditelje svih pet književnih klubova koji djeluju u odjelima Gradske knjižnice Kaštela. Velike emocije i nostalgiju izazvalo je predstavljanje knjige Kad smo seke i ja bile dica Anite Batinić, koje je publiku u Nadbiskupovom kaštelu vratilo u „sporija vrimena“. Uz to, predstavljena je i knjiga Godina i vječnost Vladimira Lončarevića, a održan je i susret s Irenom Grubišić Čabo.

Osim predavanja, odrasli su pokazali velik interes i za kreativno izražavanje. U odjelu GKK u Kaštel Gomilici održana je iznimno posjećena radionica oslikavanja platnenih torbi. Sudionice su, koristeći motive i inspirativne citate o knjigama i čitanju, stvorile unikatne torbe, dokazujući da je knjižnica mjesto za sve vrste umjetnosti. Okusi i riječi - svijet kroz knjige i okuse okupio je brojne sudionike u odjelu GKK u Kaštel Novome koji su pričali o talijanskoj književnosti i jeli talijansku „spizu“, a u isti odjel s užitkom su stigli i srednjoškolci iz Srednje škole Braća Radić koji su u opuštenom ozračju razgovarali o svojim najdražim knjigama. Sastanci književnih klubova postali su dugo iščekivani susreti koji obiluju dosjetkama, smijehom i citatima iz knjiga, a da je tomu tako, dokaz je sve veći broj članova koji nam se priključuju.

Kao jedno od središnjih događanja istaknulo se i predstavljanje nakladničke djelatnosti Ogranka Matice hrvatske u Splitu, pri čemu je predsjednica Snježana Šetka predstavila niz vrijednih zbornika i književnih djela, a velik interes izazvale su knjige Josipa Jovića, Danice Bartulović, Nikše Krpetića i Petra Merčepa, koje su tom prilikom predstavljene. Gradska knjižnica Kaštela tom je prigodom sve nazočne posjetitelje nagradila besplatnim godišnjim članstvom, što je gesta koja dodatno potvrđuje posvećenost Gradske knjižnice Kaštela promicanju čitanja i nagrađivanju vjernosti svoje publike.

Mala Zvona | Promocija knjige Tomislava Pavelića

Zapisi s izvora, pitanja za nakon

U petak, 7. studenog u 19 sati, naklada Mala zvona predstavlja knjigu putopisnih eseja Tomislava Pavelića „Zapisi s izvora, pitanja za nakon”. O knjizi će, uz autora, govoriti urednica Sanja Lovrenčić te arhitekti Alan Kostrenčić i Andrej Uchytil, a moderirat će Goran Čolakhodžić. Promocija će se održati u Knjižari-galeriji Kabinet Malih zvona, Savska 28 (Cibonin prolaz). O knjizi: Arhitekt s iskustvom pisanja, Tomislav Pavelić, u novoj knjizi koncipiranoj poput svojevrsnog putničkog dnevnika promišlja (su)odnose čovjeka i prirode, prostora i mjesta, povijesti i sadašnjosti. Na kraju svojih, često eruditskih razmatranja postavlja pitanja koja služe i kao polazišta i kao odredišta tih putovanja. Ne nudeći ishitrene odgovore, poziva nas da otvorena uma pristupimo univerzalnoj tematici oslikanoj u konkretnim primjerima posjećenih krajeva koji tvore šarenu i dinamičnu scenografiju ove knjige. U njoj se smjenjuju većini nas slabo poznati, a toliko atraktivni prostori Armenije, Gruzije, Sicilije, Andaluzije… Svi nas oni mogu podučiti o prošlosti, ali nam ujedno omogućuju bistriji pogled u mutnu i nesigurnu budućnost naše civilizacije. Arhitektonska djela iz prošlosti kojima se i danas služimo uglavnom su nastajala zato da daju prostorni okvir onome što je egzistencijalno važno zajednici koja ih je stvorila. Drugim riječima, ta su mjesta uglavnom nastajala kako bi prenosila Riječ formaliziranu u društvenom ritualu koji traži određenu vrstu prostora.  Okolnosti koje određuju što je egzistencijalno važno za zajednicu mijenjaju se tijekom života dugovječnih mjesta, a to uglavnom znači da se promijenila i Riječ koju bi ta mjesta trebala prenositi. Ipak, mnoga od tih mjesta izmještenih iz svojega izvornog konteksta nastavljaju govoriti kao da se nikada ništa nije mijenjalo, kao da cijelo vrijeme trebaju prenositi jednu te istu Riječ. Takvo je mjesto i Velika džamija u Cordobi, u španjolskoj Andaluziji, koja je tijekom svojega dugog života postala katedrala Uzašašća Marijina. PROLISTAJTE KNJIGU

Pratite nas na društvenim mrežama Instagram Facebook Web

Vlatka Planina | Miriamin vrt u mnogim se aspektima može promatrati i kao kontinuitet mog dosadašnjeg rada, ali i kao novi smjer u pisanju

 

Intervju s Vlatkom Planinom povodom objave romana „Miriamin vrt”

Razgovor pripremila: Sonja Smolec

Vlatka Planina rođena je 1984. godine u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je anglistiku i komparativnu književnost. Piše i objavljuje poeziju i prozu za mlade i odrasle. Do danas je objavila šest zbirki poezije na hrvatskom jeziku: „A nekad si mi kupovao lizalice” (2010.), „Nemoj se plašiti ovoga neba” (2014.), „Neizbrojnosti” (2017.), „Sekvoja i druge pjesme” (2020.), „Noćne životinje, ljeto” (2020.) i „Hortikultura” (2022.).

Objavila je i elektroničku zbirku poezije na engleskom jeziku „A Booklet of Poems for the Ace of Hearts” (2016.). U području proze za mlade i odrasle napisala je bajkovito-fantastičnu trilogiju „Jegulja”, „Kralj i bajka” i „Povratak vještice” (2016.), kao i roman „Wend” (2017.) koji je dobitnik nagrade „Artefakt” za najbolji dječji/mlađi fantastični roman, te roman „Okno” (2018.).

Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. U svojim javnim nastupima govori o položaju književnosti u suvremenom društvu, o jeziku i intimnim nadahnućima u pisanju.

Njezin najnoviji roman „Miriamin vrt“ (2025.) objavljen u Nakladi Bošković, Split, donosi emotivno snažnu, introspektivnu priču o ženama, nasljeđu i vrtu kao simbolu kontinuiteta i obnove. Roman će biti predstavljen na ovogodišnjem međunarodnom sajmu knjiga Interliber 2025 u Zagrebu. Autorica u svom radu spaja poetsku senzibilnost s proznim pripovijedanjem, čime ostvaruje jedinstven stil u suvremenoj hrvatskoj književnosti.

Kako se rodila ideja za „Miriamin vrt”? Možeš li opisati trenutak ili situaciju koja te je potaknula da započneš pisati upravo ovu priču?

Ideja se rodila nedugo nakon što sam dovršila prethodni roman, Okno. Oduvijek su me privlačile obiteljske sage i velike, slojevite priče koje prate generacije likova, bilo u književnosti, bilo na filmu. Još me kao djevojčicu fascinirao film Legenda o jeseni, upravo zato što kroz intimnu sudbinu jedne obitelji uspijeva obuhvatiti cijeli svijet emocija, povijesti i ljudskih odnosa. Taj osjećaj širine i dubine oduvijek sam željela prenijeti i u vlastito pisanje.

Koncept sage prisutan je u mom proznom izrazu već od ranije, u trilogiji Jegulja. Ovoga puta željela sam stvoriti priču namijenjenu odraslima, zapravo ispisati povijest jedne ženske loze, no uobličiti je kao onu klasičnu pripovijest, a ne kao stvarnosnu prozu. Magijski realizam mi je osobno najbliži žanrovski okvir jer dopušta da i emocija i simbolika vode pripovijest, a ne samo fabula.

Roman počinje s jednim likom i jednom situacijom, djevojkom koja dolazi u mali grad istražiti davni zločin, ali iz te točke priča se širi, granajući se u mrežu glasova i iskustava koja obuhvaća više naraštaja. Željela sam vidjeti mogu li iz jedne točke stvoriti više manjih priča koje se naposljetku spajaju u cjelinu. Kroz tu cjelinu provlači se simbolički motiv koji povezuje sve linije i zatvara krug, jer mi je bilo važno da roman ima jasan, zaokružen završetak, da svijet koji sam stvorila bude potpun sam za sebe.

„Miriamin vrt“ je vrlo sugestivan naslov. Tko je Miriam i što vrt simbolizira u romanu? Kako si došla do tog naslova i koliko je on ključan za razumijevanje knjige?

 

Naslov Miriamin vrt pojavio se među prvim stvarima vezanima uz roman, još dok je priča bila u svojim obrisima i nisam znala kakav će konačni oblik poprimiti. Miriam je središnji lik, ona s kojom sve počinje i, ako gledamo linearno, ona s kojom sve završava. No naslov nije samo povezan s njom, nego i s idejom vrta kao simbola. Oduvijek me fascinirala povezanost čovjeka i prirode, iako sama nisam posebno vješta u radu s biljkama i nemam zeleni palac. No ne oslanjam se ovdje na tu međupovezanost u sentimentalnom smislu, nego više kao na iskustvo u kojem priroda postaje sredstvo i prostor iscjeljenja i povezujuća nit svih pet sudbina glavnih ženskih likova.

Vrt i biljke u romanu funkcioniraju kao slojevito mjesto: istodobno konkretan prostor i simbolička jezgra. Oni povezuju generacije, tu se isprepliću sjećanja, priče i obrasci koji se prenose i ponavljaju, vrlo često nesvjesno. U tom smislu vrt postaje prostor kontinuiteta, ali i promjene, mjesto u kojem svaki naraštaj pronalazi nešto vlastito, a ipak ostaje u doticaju s onim prethodnima. Zbog toga mi je taj naslov od početka bio ključan; u njemu se sabire čitava ideja romana.

Do sada si objavila niz zbirki poezije i prozu. Kako je, i koliko, tvoje pjesničko iskustvo utjecalo na prozni izraz u ovom romanu?

 

Često kažem da sam, prije svega, pjesnikinja i da upravo iz poezije proizlazi moj najdublji književni izraz. Poezija snažno oblikuje način na koji pišem prozu: utječe na ritam, melodiju jezika, odabir riječi i samu atmosferu teksta. U pisanju mi je jednako bitno kako nešto ispričati kao i što ispričati. Volim kada prozni tekst ima muzikalnost, kad svaka rečenica teče određenim unutarnjim ritmom i kad se osjeti da je jezik sam po sebi važan, a ne samo ono što se njime prenosi.

U ovom romanu poetičnost nije prisutna kroz stihovanje ili pretjerane lirske slike, nego kroz ritam pripovijedanja, strukturu rečenica i pažljivo birane detalje. U mojim ranijim knjigama za djecu i mlade, pogotovo u bajkovitoj trilogiji, mogla sam se osloniti na arhaični jezik i tradiciju klasičnih bajki braće Grimm ili Andersena, što je dopuštalo veću stilističku raskoš. No u ovom romanu za odrasle bilo je važno pronaći mjeru i zadržati ljepotu izraza, ali bez prenaglašene stilizacije. Trudila sam se da tekst bude graciozan, ali ne pretenciozan, da estetika ima svrhu i da uvijek bude u službi same priče. Hrvatski jezik iznimno je bogat, i meni je izazovno i uzbudljivo istraživati njegove mogućnosti. Kad čitatelj u priči pronađe i užitak u jeziku samom, osjećam da je knjiga postigla ono što sam željela.

U romanu se pojavljuju teme žena, nasljeđa i obiteljskog prostora. Na koji način te je zanimao položaj ženske perspektive i koliko si se osobno angažirala i prepoznala u likovima koje si sama stvorila?

U ovom romanu prvenstveno sam se bavila ženskim obiteljskim nasljeđem i transgeneracijskom povezanošću, no ne toliko kroz traumatske događaje koliko kroz cjelokupne živote i odluke koje se prenose s generacije na generaciju. Ciljana publika su mi prvenstveno žene, i moj je cilj bio je ispričati priču o ženama i svim njihovim/našim univerzalnim iskustvima i borbama, ali bez didaktičnosti, moraliziranja ili aktualnog društvenog komentara, a pogotovo bez želje za šokiranjem ili traumatiziranjem čitatelja.

Od samog početka znala sam kako ne želim stvarnosnu prozu koja bi se bavila gorućim temama današnjice, koja bi imala poruku ili pouku. Htjela sam stvoriti priču koja je potpuno samodostatna, emotivno autentična i pripovjedno snažna, knjigu u kojoj čitatelj može iskreno uživati.

Što se tiče povezivanja s likovima, smatram da u svakom od njih možemo prepoznati dijelove sebe, jer su teme koje obrađujem univerzalne. Od pet generacija ženskih likova: Ester, Aahne, Katye, Rebeke i Miriam; svaka ima svoj glas i unutarnju logiku, i kroz njihove priče nastaje slojevita slika ženske perspektive. Moj fokus bio je da čitatelj doživi vlastitu vrstu emocionalne rezonance i katarze povezujući se s njihovim iskustvima.

 

Koliko je u ovom romanu prisutno autobiografsko iskustvo, a koliko fikcija?

 

U ovom romanu, kao i u mojim dosadašnjim proznim tekstovima, gotovo sve što sam napisala pripada fikciji. Većina događaja, situacija i likova ne temelji se na mojim osobnim iskustvima; roman je imaginarna priča koja koristi elemente magijskog realizma i složene obiteljske dinamike. Svjesno sam nastojala udaljiti sebe iz same priče koliko je moguće, želeći da likovi i radnja sami odražavaju svoje unutarnje živote i međusobne odnose, a ne da budu odraz osobnih doživljaja.

Naravno, svako pisanje proizlazi iz vlastitog iskustva i svijeta, pa tako i ovaj roman u sebi neminovno sadrži sitne tragove mojih opažanja ili karakterne crte koje su mi bliske. No sve što nije bilo nužno za priču ili razvoj likova izričito sam izostavila. Moj cilj bio je da proza sama ispriča priču, da ona prođe kroz mene kao autora, ali da ne postane ni u kojem obliku autobiografska. Koliko osobnog nesvjesnog ipak ostaje u tekstu, teško je potpuno kvantificirati, no vjerujem kako upravo taj nevidljivi trag osobnog doživljaja doprinosi autentičnosti i dubini likova. 

Imaš li neku posebnu naviku pisanja ili istraživanja koja te prate kroz stvaranje romana?