Ivica Kesić | Tron uzdaha

 

Ove ćemo noći ploviti do kraja;

sa  jezera žudnje srušit ćemo brane

i na papir naših zapletenih tijela,

ljepote i slasti ispisati strane.

Nosit će nas vali uzburkani, divlji…

bujice vreline žilama će teći.

Titrajima tijelâ i žednim usnama,

sve što prešutjesmo, noćas ćemo reći.

Pod koprenom tame, na tronu uzdaha,

čežnji ćemo našoj zapaliti žrtvu

od besanih noći i čekanja dugih…

da nestanu vječno u sivilu praha.

Noćas ću ti od svitanja ljepšoj

udahnuti vatru ljubavi u dušu,

da od njenog žara krv ti uzavrije

kad u srcu hladne mećave zapušu.

Kada u svitanje suha usta jutra

popiju posljednje kapi ove noći,

jedno drugom vjeru ćemo dati

da tronu uzdaha opet ćemo doći.

Nova knjiga Borisa Jovanovića Kastela "Otac tvoj, Mediteran" objavljena u Hrvatskoj

 

U izdanju Hrvatskog književnog društva, biblioteka Književno pero

KASTELOVA KNJIGA POEZIJE „OTAC TVOJ, MEDITERAN“ OBJAVLJENA U HRVATSKOJ

Hrvatsko književno društvo na svoje i zadovoljstvo čitalačkog auditorija u Hrvatskoj, Crnoj Gori i regionu objavilo je novu knjigu poezije našeg, crnogorskog i mediteranskog pjesnika Borisa Kastela „Otac tvoj, Mediteran“ kao plod dugogodišnje suradnje i dijeljenja zajedničke književne i civilizacijske sudbine – Mediterana.

Knjigu je uredio pjesnik Valerio Orlić, predsjednik Hrvatskog književnog društva, navodeći da su u Kastelovoj poeziji „poetske slike vanvremenske i utkane u dah stoljeća iz kojeg izranjaju najljepši stihovi o moru i Mediteranu”. Tako se, ko zna koji put već, opravdalo mišljenje Predraga Matvejevića o Kastelovim stihovima – „Da sam prije imao u ruci tvoje knjige, neke bi stranice moga Brevijara bile drukčije, bolje. Rado te čitam već otprije i mislim – evo prvaka onih koji će poslije mene, bolje od mene, reći sve što treba o Jadranu i Mediteranu”.

U pogovoru, književnik Vladan Lalović navodi: “Boris Jovanović Kastel je naš najbolji pjesnik mediteranske poezije. Njegovo ime i stihovi trebali bi biti poznati, kod nas i šire, svakom pasioniranijem ljubitelju ove vrste poezije. Potrebno je poprilično toga da se zasluži tako burna pohvala, a broj knjiga na mojoj polici koje je napisao svjedoče o talentu, vremenu i trudu koje je uložio kako bi zaslužio opravdano pohvale čitalaca i kritičara. Štaviše njegovi poduhvati su ozbiljni i provode se na svim poljima podučavanja, pisanja i teoretisanja o Mediteranu. (...). Kastel je mediteranski zatočnik i harizmatični gvardijan drevnog poetskog mita.  Mediteranski gospar koji je presudno obilježio crnogorsku literaturu i značajno uticao na šire mediteranske poetske tokove. On je apostol mediteranskog duha u službi umjetnosti. Kastel nam kroz virtuozne poetske pasaže otkriva univerzalne kodove jedne usnule civilizacije koja je vjekovima predstavljala sudbinu cijelog čovječanstva. Kastelovi stihovi svojom istančanošću u pristupu i osjećaju otkrivaju njegov višestruki poziv pjesnika proročkog dara, koji maestralno nalazi prikladnu riječ za uvijek iznova proživljavanu zbilju što podrazumijeva biti filozofom u najširem i najdubljem smislu. On nam otkriva čitav jedan pokopani i zaboravljeni svijet, štaviše, Kastel ga kroz misterij Slova podiže do same nedorečenosti Tajne koja sve prožima. Svojim izbrušenim jezikom nanovo nam tka sagu o Mediteranu. Za njega prošlost nije mrtva. Nije čak ni prošlost. Ona nas vodi i poučava o našem mjestu u krugovima poretka – božanskom i ljudskom, vječnom i smrtnom – u kojem se krećemo”. 

Trideset knjiga poezije i eseja pjesnika, brojni prijevodi i internacionalna priznanja, te dva toma ogleda o Kastelovoj poeziji u crnogorskoj i južnoslavenskoj književnoj kritici – „Mediteranski gospar“ (2008) i „Konzul i juvelir Mediterana“ (2022), dovoljno govore da nema ljepše posvećenosti kolijevci civilizacije i srođenosti sa Mediteranom od poezije. Taj put je trnovit ali spisatelji, poput Kastela, trasirali su ga noktima na zadovoljstvo čitalaca i naših kultura.

Objavljivanje knjige „Otac tvoj, Mediteran“, koja će biti promovirana na festivalima u Hrvatskoj, sufinancirao je Sekretarijat za kulturu i medije Glavnog grada na konkursu za 2024. godinu.

Eda Budić | Ilirke stvarajo novo pismo

Ono ča smo spravljale
po lonci, po škatulah
šenjale smo svako stvar drugajče.
Nikakor se ne smie zmiešat
da se ne bi desilo kakovo slabo .

Glejte,rožice i trave suhe so
jušto jednake.
Lahko je ziet jeno za drugo.
A mi škrbimo za svoji
da se ne bi desilo kakova slabo .

Potle je svaki šenjal dobi svoje ime.
Počelo se je pisat čudesa
za kajsta nismo znale da so na sviete.
Mi smo samo stele
da se ne bi desilo kakovo slabo.

Bili so se spensali da so neki drugi, furešti,tako počeli pisat i nas navadili.
Nas niso zabili ač nas niso
nanke teli zapoštat.
Da se ne bi desilo kakovo slabo.

Ne porta kako smo se zvale.
Bile smo,kako i vajk, matere,sestre, hćeri,
onejste ke zidajo i čuvajo sviet.
Čuvat ćemo i vas.
Da se ne bi desilo kakovo slabo.

---------------------------------------------------------------

Fotografija: Glagolski prijepis, Tomislav,Beronić