Edit je uzela dvije lizaljke i izašla iz kuće. U ulici su bile njene prijateljice. Vršnjakinja Mia i njena trogodišnja sestra Sara. Sara je bila tužna pa ju je Edit upitala zašto. Sara još nije mogla dobro izgovarati sve riječi. Vratila se malo prije s jednog rođendanskog slavlja pa je Edit bilo čudno zašto je onda tužna. Usljed Editina inzistiranja Sara joj je rekla da ju je jedna curica stalno nazivala Saja. "Ali ja sam Sala!"- ljutito je izjavila Sara. Mia i Edit su se pogledale. Jedva su se suzdržavale od smijeha, ali nisu ništa komentirale da ne uvrijede Saru. Edit je Sari pružila lizaljku i pozvala ju da vidi njenu macu. Uskoro će dobiti mačiće.
Ušle su u dvorište i krenule prema podrumu. Tu je bilo svega! Pravo skladište, stalaža s knjigama, krevet za macu, stara fotelja, ormar s Editinim igračkama i još štošta. Na krevetu je ležala maca Biba. Bila je sive boje, a pored nje tri mala šarena mačića, na kojima je prevladavala bijela boja. Biba ih je lizala, a Edit i prijateljice su iznenađeno gledale. Prvi su put vidjele tek rođene mace. Biba je bila jako pitoma mačka. Već je nekoliko puta imala mačiće i nije se bojala ljudi. Mirno je lizala svoje mačiće, a Edit i prijateljice nisu joj uopće smetale.
Sara, kao najmlađa, predložila je da tim mačićima nadjenu njihova imena. Ideja se svima svidjela. I tako su mace već prvog dana svoga života dobile imena – Edit, Mia i Sara. Biba se počela komešati, čudno se micala. Edit i prijateljice samo su sa zanimanjem promatrale što se događa. Nakon nekoliko minuta svijet je ugledao još jedan mačić, bio je veći od ostalih, potpuno siv i s nosićem roza boje. Dok ga je maca čistila, Mia je upitala: " A kako ćemo njega nazvati?" Sara je, iako mala, uvijek imala svoje primjedbe. "Baš liči dimu, kada zimi gledam dimnjake, upravo takvu boju vidim!" "Sjajno, zvat ćemo ga Dimni!" - uzviknula je Edit i sve su se prijateljice složile.
