Kolumne

petak, 16. kolovoza 2024.

Eugen Babić | Nepodnošljiva mirnoća prihvaćanja

Danas sam dugo sjedio uz more i dragao Dunju. Razmišljao sam kako sve sjeda na svoje mjesto. S mirnoćom sam odlučio prihvatiti što život pruža i što mi uskraćuje. Sve u svoje vrijeme, tako kažu.

Danas sam dugo sjedio uz more i dragao Dunju. Razmišljao sam o tome što sam sve proživio. Zahvalan sam na tome. Odlučio sam prihvatiti da sve dolazi u valovima i da nema smisla žaliti se. Plima i oseka su prirodne, danas daješ, sutra dobivaš.

Danas sam dugo sjedio uz more i dragao Dunju. Sjetio sam se kako će sve proći i da će sve u jednom trenutku nestati. Nema se smisla stoga previše opterećivati. Svatko od nas pustit će neki trag i oni koji su sretni poslužiti će drugima da plove kroz život i neće uzalud živjeti.

Danas sam dugo sjedio uz more i dragao Dunju. Sve je nekako bilo po mome. I more i sunce i vjetar. I mislio sam na svoje prijatelje i svoju obitelj. Zahvalan sam na svemu i veselim se sutrašnjem danu.

Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.