Vladaricu resi rep povezane tamne kose dalekih jahača što su izronili iz mitova, polagani hod i pogled očiju svijetle boje
Uznemiren sam, nakon toliko neuspješna plova, drhtim uhvaćen u mrežu
Izmorio me je kobni brod i stalni prigovori kentaura
Ne vjerujem više ni čvrstom drvu kormila, no svejedno u meni se nešto zbiva, lomi
Iza tankih vrata osluškujem i čujem glas, slogovi se slažu, procjenjujem njihovu boju i čudim se vlastitoj lakovjernosti i danas dok mi je glava okrunjena sjedinama
Svejedno neka čudnovata iskra možda opet uzaludno pucketa u mome zamorenom tijelu i smiješi se, nadaj se pomorče, tvoja plovidba još nije okončana, uvijek , nadaj se
