Kolumne

srijeda, 1. veljače 2017.

Miroslav Pelikan | Konjski rep


Vladaricu resi  rep povezane tamne kose dalekih jahača što su izronili iz  mitova, polagani hod i  pogled očiju svijetle boje

Uznemiren sam,  nakon toliko neuspješna plova, drhtim uhvaćen u mrežu

Izmorio me je kobni brod i stalni prigovori kentaura

Ne vjerujem više ni čvrstom drvu kormila, no svejedno u meni se nešto zbiva, lomi

Iza tankih vrata osluškujem i čujem glas, slogovi se slažu, procjenjujem njihovu boju i čudim se vlastitoj lakovjernosti i danas dok mi je glava okrunjena sjedinama

Svejedno neka čudnovata iskra možda opet uzaludno pucketa u mome zamorenom tijelu i smiješi se, nadaj se pomorče, tvoja plovidba još nije okončana, uvijek , nadaj se

Nema komentara :

Objavi komentar