Razgovarala Sonja Smolec
Nataša Nježić Bublić rođena je 30.travnja 1980. godine u Banjaluci. Gimnaziju je završila u Sisku, te diplomirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, komparativnu književnost i filozofiju.
Objavljivala je poeziju i prozu u raznim časopisima: Riječi, Poezija, Zarez, Hrvatsko slovo, Kolo i drugdje.
Autorica je tri zbirke poezije „Srebrena ljuljačka“, 2011. naklada Matice hrvatske Sisak, „Soba 99“, 2015., naklada Nikola Đuretić. Za tu knjigu nagrađena je na Kvirinovim poetskim susretima za najbolju knjigu poezije 2015. godine i „Sunce za malu M“ koja je nedavno objavljena.
Urednica je portala za književnost i kulturu Metafora.
Nataša piše poeziju, crtice, kratke priče. No, ima nešto veoma posebno u njenom pisanju. U njenom stilu. I prije su pjesnici pisali poeziju i posvećivali je svojim bližnjima, rodbini i prijateljima. Natašina poezija ipak je – drugačija. Kad piše o nekome, ona pronalazi sve osobitosti i posebnosti koje tu osobu čine. Bilo dobre ili manje dobre. No, u svakoj je toj pjesmi utkano veoma mnogo pažnje i ljubavi.
