Kolumne

srijeda, 1. veljače 2017.

Sven Adam Ewin | Mučna insomnija

noć
ne mogu spavati
prevrćem se
palim radio iza glave
tražim klasiku
ne vrijedi
gasim
okrećem se
varakam mozak
raznim smicalicama
ne ide pa ne ide
a već su četiri sata

ustanem
sjednem za stol
napipam cigarete
kresnem upaljač
a netko vikne: neee!
ne pali svjetlo!!!


koje svjetlo? mislim si
pogledam pri treperenju plamička
kad ono
na kauču leži noć
skupljena u embrio
ni ona ne može zaspati
pa što ti bi? pitam

joj šuti svene
sinoć pretjerala s večerom
valjda pokvareni sos
ili previše hrena
ili zagorski kiseliš
cijelu noć sam povraćala
a sad me ubi žgaravica
ni oka nisam sklopila

i tako raspričamo se
svatko forsira svoju nesreću
pogledam na sat
oho već 6
priđem prozoru
razgrnem zavjese
a danje svjetlo
nahrupi svom silinom
razbije staklo
i provali u sobu
kao poplava

noć se u panici
zaogrne plahtom preko glave
i šmugne pod kauč
kaže tamo će predaniti
ja ću joj kasnije dodati
sodu bikarbonu
kad podrigne
bit će joj lakše
za mene je kasno

svjetlo se penje do pod strop
koja bolesna obitelj
kažem
palim cigaretu
glavinjam do vrata
hvatam se za dovratak
izlazim

jutro
krepana mačka

već vidim
moram naći meku zemlju
da iskopam rupu i zakopam je
u podne bi već mogla početi zaudarati
noć mi ne izlazi iz glave pitam se je li zaspala?

to su živci znam

Nema komentara :

Objavi komentar