Žarko Jovanovski | Budućnost poezije je na Youtubeu

Razgovarala Sandra Pocrnić Mlakar

Suradnja sa slovenskim pjesnicima i glazbenicima Žarku Jovanovskom omogućila je otkrivanje novih dimenzija vlastite poezije, a slovenski kolege impresionirali su ga organizacijom festivala i književnih večeri. Rezultat jednog od susreta na pjesničkim okupljanjima je i CD poezije "Povlačenje na obrambene položaje" , koji je Jovanovski snimio u suradnji sa slovenskim glazbenikom Andrejem Boštijančičem. Sa Žarkom Jovanovskim razgovaramo o prijevodima na slovenski, iskustvima sa slovenskom publikom te o multimedijskim mogućnostima poezije.

U Mariboru na festivalu erotske poezije „Muze, pri muzah, z muzami“ osvojili ste nagradu Apolon koja se dodjeljuje za poeziju izvan slovenskog govornog područja. S obzirom da su na festivalu sudjelovali pjesnici iz regije i iz Europe, kakva je bila konkurencija?

Pa da, dali su mi nagradu u Mariboru na festivalu erotske poezije, u organizacije društva Maus za pjesmu "Svirepost 2016." i "titulu" Apolona za najbolju "mušku" pjesmu izvan slovenskog govornog područja, dakle iz regije jer je većina ostalih sudionika došla iz Srbije, Bosne i Hrvatske. Inače, erotska poezija nije baš nešto što karakterizira moj rad, ali napisao sam u jednom trenutku nešto što bi se možda moglo podvesti pod termin erotska poezija i poslao u Maribor. Nataša Švikart, direktorica festivala mi je poslije rekla da je njoj taj moj uradak više pjesma o društvu nego striktno erotska poezija. Moguće.

Konkurencija je bila dobra, ali slušajući druge i listajući zbornik dobio sam dojam da su ljudi pisali malo pod kočnicom. Pjesme su na neki način više bile u području ljubavne poezije nego erotske, ali ne znači da je poezija bila loša ili da je promašila temu. Naprotiv. Drugi dojam koji sam dobio jest da je poezija na festivalu imala preko sebe jednu koprenu tame, tjeskobe i izolacije - kao da su autori zahvaćali, podsvjesno, šire kontekste a ne samo prostore ljubavne intime. A kada tako pristupiš stvarima ta globalna tjeskoba se mora osjetiti i u pisanju. Kad kažem šire, mislim i na društvene odnose koji utječu na ljubav i ljubavno. To je bilo u podtekstu ali opipljivo. Ponešto je na festivalu u poeziji nedostajalo dimenzije nesputanog veselja koji erotiku i erotsko definira kao prostor potpune slobode.

Festival je objavio zbornik s prijevodima pjesama svih sudionika na slovenski. Kako Vaše pjesme zvuče na slovenskom? Kako ih doživljavaju Slovenci? Jeste li zadovoljni kako ste prihvaćeni u Sloveniji? 

Sa svojim slovenskim prijateljem Andrejem Boštijančičem Rudom radio sam već jedan eksperiment prevođenja nekoliko svojih pjesama na slovenski i vidio kako tako prevedene funkcioniraju. To je ok ispalo, ali slovenski mi je nešto "mekši" jezik. Zanimljivo je bilo vidjeti kako ti se kroz prevođenje pjesma mijenja. No konkretno s pjesmom koja je završila na kraju u Zborniku festivala erotske poezije sam vrlo zadovoljan - ona je tek na slovenskom dobila svoju pravu mjeru - na hrvatskom je vrlo "tvrda", gotovo bezobrazna i drska. Na slovenskom je više mekanija i više erotska.

Mislim da su moju pjesmu Slovenci uglavnom dobro prihvatili. Moram priznati da sam se malo bojao nesporazuma u interpretaciji jer ja svoju poeziju izgovaram u jednom visokom ritmu, gotovo kao revolucionarnu poeziju, ali u razgovoru s ljudima shvatio sam da im se moja interpretacija svidjela. Ne svima, naravno.

Ja Sloveniju jako volim i to nije kurtoazija već nešto što proizlazi iz kontakata s ljudima. Imam samo dobra iskustva od tamo. Uvijek je to izvrsna organizacija u pitanju kada se negdje ide na pjesničke stvari ili svirke i uvijek je to osjećaj da si među prijateljima. Imao sam u Sloveniji fantastičnih doživljaja kada smo jednom prilikom išli nas nekoliko slamera u Ljubljanu pa nam se pokvario auto usred noći. Naletjeli smo na vlasnika jedne tiskare koji nam je pomogao da zbrinemo naš auto kod mehaničara i onda nas je za džaba vozio 25 kilometara u svom furgonu do Ljubljane da stignemo na pjesničku večer "Mlade rime". Kad tako nešto doživiš, onda znaš da u Sloveniji žive kvalitetni i nesebični ljudi.

U suradnji s gitaristom i skladateljem Andrejem Boštijančičem snimili ste CD „Povlačenje na obrambene položaje“, na kojem ste i dizajner ovitka, s obzirom na svoju likovnu naobrazbu. Kako je došlo do suradnje s Andrejem Boštijančičem?

S Andrejem sam se upoznao u Kumrovcu na Improconu. Improcon je jedna fantastična višednevna manifestacija glazbenika koja ide u kolovozu, a okuplja glazbenike iz cijele Europe koji izvode i njeguju free jazz, improvizatorsku i eksperimentalnu glazbu. Zaslugom Vida Jeraja, promotora, pjesnika i novinara iz Zagreba, toj se manifestaciji priključilo i nekoliko pjesnika iz Hrvatske i Slovenije te se ispostavilo da je na Improconu moguće napraviti izvrsnu umjetničku suradnju između glazbenika i pjesnika. Dakle s Andrejem sam prvo dogovorio suradnju oko razmjene gostovanja naših tadašnjih bendova "Electric Žare" i "Črni Petar" u Zagrebu i Bistrici ob Sotli i to je ispalo dobro. Nakon toga je Andreju palo na pamet da napravimo skupa poetsko-glazbeni kolektiv Ruža reda (premetalica koja sadrži naše nadimke u svom imenu), gdje bi ja govorio svoju poeziju, a Andrej improvizirao na gitari i raznim zvučnim efektima podržavao moje izgovorene riječi. Napravili smo prvo jedan nastup u Klubu Metulj u Bistrici ob Sotli, pa onda i u Ljubljani u Prostoru za eno glasbo i ispalo je da možemo fino surađivati tako da svakome od nas ostaje golemi prostor slobode. Taj drugi nastup u Ljubljani je snimljen i nakon godinu dana Andrej je odlučio da to izdamo na jednom CD-u. I bi CD "Povlačenje na obrambene položaje".

Vrlo sam zadovoljan tim CD-om jer je na njemu zabilježena - konačno - i dimenzija interpretacije, koja nije postojala u knjigama poezije u ciklusu Petoknjižje. Može se reći da je "Povlačenje na obrambene položaje" šesta knjiga Petoknjižja koja mojoj poeziji daje treću dimenziju koju tiskana izdanja nemaju.

Koje ste pjesme izabrali za CD „Povlačenje na obrambene položaje? Jesu li hrvatskoj publici te pjesme poznate? Kako je u slovenskim medijima popraćen projekt „Povlačenje na obrambene položaje“? Jeste li imali promociju i kako je publika reagirala?

Sve pjesme koje su na CD-u poslije su uvrštene u Petoknjižje.

Koje pjesme će biti izvedene na nastupima Ruže reda ne znam ni ja sam do trenutka dok ne uzmem baš taj papir s baš s tom pjesmom i krenem čitati. Koja će biti određuje se u momentu prema nekom unutrašnjem osjećaju i atmosferi koju Andrej proizvodi svojim glazbenim intervencijama. Mogle su biti i dvadeset i dvije sasvim druge pjesme od onih koje su na kraju završile na CD-u. Ja na nastupe ionako nosim dvjestotinjak pjesama pa mogu reagirati u trenu.

Pa pjesme koje su izvođene na nastupima su poznate ljudima u Hrvatskoj, bar onima koji znaju moju poeziju. Promocija CD-a je bila u Vrhnici u Sloveniji u čudesnom ambijentu umjetničkog ateljea kipara Bojana Mavsara. Iako je u Vrhnici bio vrlo hladan dan, atmosfera na izvedbi je bila topla, rekao bih vruća ali opuštena. A gledaj, ljudi su se smijali na par mjesta tokom izvedbe. Onda znaš sigurno da pažljivo slušaju i da su bili prisutni. Da se osjetiti  kada je publika prisutna duhom, a kada su odsutni. Ja to uvijek osjetim.

Slovenski mediji nas tek trebaju upoznati. Radimo na tome. Ne radimo ništa komercijalno pa nije neka jagma za nama.

U posljednje vrijeme često ste u Sloveniji. Kako ste prihvaćeni u Sloveniji? Kakva je slovenska pjesnička scena? Gdje se pjesnici okupljaju i kako pronalaze izdavače? Ima li šanse da i u Hrvatskoj objavite CD s poezijom? 

- U Sloveniji sam uvijek dobro prihvaćen. Ljudi koji rade u kulturi u Sloveniji, pa i u onoj koja nije službena, koja je, rekli bi, neka off kultura, su vrlo uporni, tvrdoglavi i rekao bih iz svoje perspektive, dobro organizirani. Inzistira se na međunarodnoj suradnji što je meni fantastično. Kada bi ja bio hrvatski ministar kulture - što nikada neću biti - inzistirao bih upravo na međunarodnoj suradnji i razmjeni kao ključu za napredak hrvatske kulture. Izolacije kultura izazivaju nazadovanja društava i ponavljanje stalno jednih te istih obrazaca u kulturi. To je jedino put do nekog novog naci kunsta ili socrealizna. Moraš znati što drugi rade.

Slovenska pjesnička scena je vrlo bogata. Ja sam je upoznao uglavnom kroz "Mlade rime", pjesničku manifestaciju koja je putovala po Sloveniji u organizaciji Deana Kobana, jednog vrsnog slovenskog pjesnika i kulturnog radnika kada smo nas nekoliko slam pjesnika iz Hrvatske gostovali U Mariboru i Ljubljani. Bio sam tom prilikom ugodno iznenađen kako se pjesnici u intrpretaciji ne libe uhvatiti najrazličitija glazbala u ruke ili se ne libe upotrebe raznih audio vizualnih pomagala da prezentiraju svoju poeziju. Ne radi se o onoj fori kada se dohvati akustična gitara pa se svira tiho neka serenada dok pjesnik govori stihove, nego je riječ o eksperimentalnoj upotrebi glazbala koje ima za cilj podcrtati izrečeno ili stvarati skroz autonomne atmosfere koje odgovaraju riječima (ili su čak s njima u suprotnosti.

Mislim da nema neke šanse da u Hrvatskoj objavim CD s poezijom. Ovdje postoji nekakav fetiš na tiskana izdanja. Budućnost poezije je na internetu. Youtube je taj medij. Već godinu dana imam kanal koji se zove Pjesnici / Poets i tamo stavljam svoje nastupe i nastupe kolega.

https://www.youtube.com/channel/UCXg0JVz4b8Fcan-7J8RkMiw