„Stjenice“
Izdavač: Naklada Ljevak
Iako je ovo moj prvi susret s radom Martine Vidaić, zasigurno neće biti posljednji. Mlada pjesnikinja i prozaistica romanom „Stjenice“ pokazala je kako se na 176 stranice može dubinski prodrijeti u paranoičnu, neuravnoteženu psihu pojedinca, kao i u surovost okoline i obiteljskog odnosa. Također, ovaj se roman s punim pravom našao u finalu Europske nagrade za književnost.
„Ti si, Hladna, Schrödingerova mačka, i živa i mrtva, i ja ti možda pišem uzalud. Ali, nije li svako pisanje uzaludno? Uzaludno, užasno i jedino moguće. Kao i život.“ (Ulomak iz romana „Stjenice“; Martina Vidaić)
Radnja prati Goranu Hrabrov, mladu i uspješnu arhitekticu čiji se život naizgled stapa s koprenom tame. Naša junakinja prolazi kroz život; ne voli ga, ne uživa u njemu punim plućima, već ga u svakom smislu te riječi podnosi. Čitatelju je sasvim jasno kako se depresija od koje Gordana pati, provlači iz stranice u stranicu, iz dana i dan. Pratimo razvoj psihičkog stanja osobe koja je prisilno ostavljena nakon stravične prometne nesreće u kojoj pogiba njen partner Sergej, te prostor u kojem se nalazi istovremeno postaje refleksija, ali i izlika za bijeg od realnosti.
Nakon slučajno ostavljene zapaljene svijeće u zaključanom stanu, zbog straha od posljedice koja možda postoji, a možda i ne, Gordana Hrabrov bježi u rodni kraj, u kuću u kojoj umire njezina majka. I dok zajedno s glavnom junakinjom iščekujemo kakve će se vijesti pojaviti iz Zagreba koji je ostavila iza sebe, pratimo cijelu paletu obiteljskih odnosa. Jako je zanimljivo promatrati kako autorica plete radnju stapajući živo i neživo, pretačući metafore u opipljivo.
Likovi koje stvara i koje pratimo živopisni su do mjere poznatog. Vidaić savršeno prikazuje mentalnu sliku društva, obitelji, pojedinca i interakcije, tako da kroz roman šećemo kao da smo rame uz rame s Gordanom Hrabrov.
„Čini mi se da sam zapravo htjela da me selo prepozna jer mi je skrivanje napokon postalo preteško. Znaš li, Hladna, da laži osamljuju jače i od bolesti i od smrti?“ (Ulomak iz romana „Stjenice“; Martine Vidaić)
No, nije na meni da vam prepričavam radnju u tanane, već je na vama da uhvatite knjigu u ruke i uhvatite se u koštac sa Stjenicama. Nećete požaliti, vjerujte mi. Valja napomenuti kako Martina Vidaić ima jedan specifičan stilski izričaj, piše britko i jako promišljeno. Kao da su svaka riječ i misao savršeno arhitektonski posloženi ne bi li činili ovo specifično djelo.
https://euprizeliterature.eu/fr