Snažna i sveprisutna ženska duša u pjesmama Manje Kostelac Gomerčić u univerzalnoj je potrazi za spoznajom koju velikodušno dijeli sa svojim učenicima kojima obožava davati petice, identificira se s rijekom, pati zbog neuzvraćene ljubavi i zna da je „na kraju i na početku uvijek jednako sretna i voljena“. Svaka od pjesama u „Hologramima“ odraz je slobodnog i nadasve hrabrog duha žene za koju nema tabua u ostvarivanju bilo kojeg iskustva koje poželi - ljubavnog, emocionalnog ili intelektualnog. Emotivnost, slobodu i nesputanost naglasit će slobodnim stihom koji povremeno sklizne u refren ili šlager, pa će pjesnikinja sjesti na obalu rijeke Piedre ili poželjeti Neka mi ne svane.Želja za slobodom je beskrajna, a jedino ograničenje je tjelesno i zdravstveno, pokazuje pojavljivanje motiva bolesti, što doživljaj slobode čini još intenzivnijim, a hrabrost potrebnijom, kao što osjećaj neadekvatnosti pojačava želju da postane pulsirajući spiralni kvark pune svjesnosti.
Sandra Pocrnić Mlakar u pogovoru
Manja Kostelac-Gomerčić: Hologrami, Baštinica 2022.
RAZBIJANJE KAMENJA
