Kolumne

Jelena Hrvoj
Patnje mladog autora

Ela Ernoić
Rozin kutak

Mirjana Mrkela
Ispovijed jedne čitateljice

Jelena Miškić
Pramcem u sumrak

Martina Sviben
S kodom bluesa i balade

Aleksandar Horvat
Kajkavsko najže

četvrtak, 31. ožujka 2022.

Manja Kostelac-Gomerčić: Hologrami, zbirka pjesama


Snažna i sveprisutna ženska duša u pjesmama Manje Kostelac Gomerčić u univerzalnoj je potrazi za spoznajom koju velikodušno dijeli sa svojim učenicima kojima obožava davati petice, identificira se s rijekom, pati zbog neuzvraćene ljubavi i zna da je „na kraju i na početku uvijek jednako sretna i voljena“. Svaka od pjesama u „Hologramima“ odraz je slobodnog i nadasve hrabrog duha žene za koju nema tabua u ostvarivanju bilo kojeg iskustva koje poželi - ljubavnog, emocionalnog ili intelektualnog. Emotivnost, slobodu i nesputanost naglasit će slobodnim stihom koji povremeno sklizne u refren ili šlager, pa će pjesnikinja sjesti na obalu rijeke Piedre ili poželjeti Neka mi ne svane.

Želja za slobodom je beskrajna, a jedino ograničenje je tjelesno i zdravstveno, pokazuje pojavljivanje motiva bolesti, što doživljaj slobode čini još intenzivnijim, a hrabrost potrebnijom, kao što osjećaj neadekvatnosti pojačava želju da postane pulsirajući spiralni kvark pune svjesnosti

Sandra Pocrnić Mlakar u pogovoru 


Manja Kostelac-Gomerčić: Hologrami, Baštinica 2022. 

RAZBIJANJE KAMENJA

oni su to kamenje razbili

zamisli

prije 100 godina i više

jer je netko rekao da je unutra blago

oni su tim kamenjem

pritiskali brane dok su orali  

bilo ga je dosta

toga glatkog plosnatog kamenja

dok netko nije rekao da je u njima skriveno nešto vrijedno

zamisli

oni su mislili da se tajna odgonetava razbijanjem do srčike

da se misterija može dešifrirati udarcima mace

tukli su ga i kamen je pucao

raspadao se u neko drugo kamenje

koje više nije imalo tajnu

koje je izgubilo misteriju

zamisli

u srcu kamena nije bilo ničeg

srce je izgledalo jednako kamenasto

kao svi razbijeni komadići

okrenuli su se drugom kamenju

zamisli 

s još većim žarom i obećanjem

ni u jednoj kamenoj srčiki – ničeg

zamisli

njihova lica dok su odmahivali rukom

i zaboravljali slatkoću tajne

zamisli

razbili su nam kamenje


OBOŽAVAM DAVATI PETICE

Prešutio si bijesnu glistu

Evo ti pet

Složila si tročlanu matoševsku rečenicu da ni ne znaš

Evo ti pet

Napravio si što nitko neće

Evo ti pet

Skužio si Sonju

Evo ti pet

Prva si snimila filmić

Evo ti pet

Znaš za eho i narcisa

Evo ti pet

Pričaš s djedom o legendama

Evo ti pet

Unikatna tapiserija od petica


SVI MI IMAMO

Svi mi imamo jednog kočijaša

Koji nas je pokrio

I kočijom sigurno jezdio

Svi mi imamo jednu posebnu zimsku noć

Kada je padao i padao gusto snijeg

I u času preobrazio svijet

A mi u kočiji

S pahuljama na trepavicama

Po mekom bijelom tepihu

S pjesmom nestvarno zvonkih praporaca

I nečujnoga konjskog kasa koji tone u snježnu gluhoću

Zagledani u san

Zatravljeni čudom

Zagledani u san

Zaneseni čudom

Zagledani u san

Opijeni čudom

Spuštenoga raja na zemlju

U kočiji u snježnoj noći

Cestom koja je neprimjetno postala nebo

Bijelo od pahulja


Nema komentara :

Objavi komentar

Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.