Dijana Pekić | Lijepa moja

Lijepa moja,
ja te vidim u jutarnjem sfumatu,
u večernjoj zori planina.

Dijana Pekić | Oni

Rečeno je: Oni dolaze.
I naša nadanja ostavit će
Negdje da trunu u mraku.
A izbaviteljima su se zvali.
Velikim umnicima
I spasiteljima džepova.
Oni dolaze, rečeno je.
Ne kao sudnji dan.
Ne kao nevjera.

Dijana Pekić | Moderno roblje

Tu su lažni osjećaji i lažne želje,
kao i plitki odnosi, a ne ljudsko htijenje.
Suze su prisutne u srcima nevidljivih ljudi,
koji bili su odbačeni, a nekad i sretniji ljudi.
Imamo još poneki osmijeh,
ali trnje nas bode u dušama.
Slobodno navodno dišemo,
ali nas tuku psovkom na usnama.
Razbacujemo se ružama:
ruke nam svezaše,
hodamo u krvavim uzdama,
modernog vremena mi roblje smo,
tijela svoja pokrismo suzama.

Dijana Pekić | Zvala sam se Pjesma

Zvala sam se Ljubav,
ali bila sam premlada.
Zvala sam se Sloboda,
ali zapuhnuo je vjetar.