Kolumne

subota, 2. rujna 2017.

Dijana Pekić | Moderno roblje


Tu su lažni osjećaji i lažne želje,
kao i plitki odnosi, a ne ljudsko htijenje.
Suze su prisutne u srcima nevidljivih ljudi,
koji bili su odbačeni, a nekad i sretniji ljudi.
Imamo još poneki osmijeh,
ali trnje nas bode u dušama.
Slobodno navodno dišemo,
ali nas tuku psovkom na usnama.
Razbacujemo se ružama:
ruke nam svezaše,
hodamo u krvavim uzdama,
modernog vremena mi roblje smo,
tijela svoja pokrismo suzama.

Nema komentara :

Objavi komentar