Polazeći od intimnog iskustva i svakodnevnih prizora, pjesme oblikuju višeslojno značenjsko polje u kojem se osobno preobražava u univerzalno, a konkretno postupno zadobiva simboličku dimenziju.
Zgusnut pjesnički izraz, preciznost metafore i fluidnost između lirskog i narativnog diskursa potvrđuju autoričinu pjesničku zrelost i dosljednost poetike, čineći Žličice jednom od njezinih najuvjerljivijih zbirki. Urednik/kriticar Mario Blagaić. Naklada Bošković
ŽLIČICE
Kad sam bila mala
Pitala sam jednom majku
Dok je sadila kranjce
Po obiteljskom grobu
Dok su još na njemu
Bili drveni križevi i zemlja
Jer nije bilo novca za
Mramorni spomenik i šljunak
Jesu li tu posađeni
I prabaka i pradjed
Kod kuće
Djed je mojoj majci
Često pokazivao
Male ptičice
Manje od vrabaca
Manje od dječje šake
Koje bi sletjele
Na jabuku u vrtu
Zvao je te ptičice
Žličice
Baka je za maslac govorila
Putro
Srednji rod
I majka ga tako zove
Prešlo je i na mene
I dan danas me znaju
Čudno gledati kad kažem
Putro
Naučila sam govoriti
"Putro - iliti maslac"
Kranjci se, tvrdi internet,
Zovu francuske kadifice
Za žličice nisam nikad
Uspjela saznati
Majka tvrdi
Da još uvijek povremeno
Dolaze
Premda sad živi u stanu i
Premda su ispred njezine zgrade
Borovi
A ne jabuka
Ja mislim da se radi o običnim
Mladim vrapcima
Djed je prije previše godina
Posađen pokraj prabake i pradjeda
I pregusto prekriven šljunkom
A da bi nam mogao reći
Koja od nas je u pravu
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.