Željko Perović | Boem i krčmar

I

Krčmaru još jednu, ne pitaj za cijenu,
Moj račun je odavno u vjetar upisan,
Prodao sam mladost za hladnu sjenu,
Ostao za stolom pijan i nedosanjan.

II

Jesenjin je pjevao o zlatnom lišću,
Ja pjevam vremenu koje se ne vraća,
O godinama trulim što grudi stišću,
I zabludi teškoj koja se krvlju plaća.
                                               
III

Ne traži me, majko, u pjesmi i vinu,
Čak ni šareni stolnjaci lik mi ne znaju,
Stara moja, brat sam mrazu i pelinu,
Postadoh stranac u dragom zavičaju.

IV

Ne idi, ruku pruži, saputnice nijema,
Nek' proplanci predahnu i vihor stane,
U dnu pustih snova više ničega nema,
Sem bolne duše, u rane vezane!