Vremešni filozof svoju mačku voli,
Cijeli život od nje uči bitne stvari.
Sve što treba Ona zahtjeva, ne moli:
U njezinu carstvu mi smo podstanari.
Nevidljivu vunu Ona lijeno prede,
Ljubavniku džemper, kapicu za dijete,
Drevni negromanti svi pred njom ublijede,
Il' boginje Bastet* s nježnošću se sjete.
Mačkoljupci misle da su prava sekta,
Dok struja iz njene dlake ih protrese.
Ona šarm ne mari, drži do respekta,
A milost udijeli kad je hir ponese.
Sad me muči jedna priča podugačka,
Tko je kome više na uzdarje dao?
No, filozof stari da si, a ja mačka,
Da ti na vrat sjednem, bi li bilo pravo?
_____________________________________________________
Bastet-boginja-mačka u starom Egiptu, čuvarica kućnog sklada
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.