Predsjednik Kameruna ima devedeset i dvije godine,
narod mu prosjek od devetnaest.
Njegova djeca spavaju u hotelima s pet zvjezdica u Ženevi,
petoro ih studira na koledžu.
U Njemačkoj sastavljaju novu vojsku:
sjajniju od izloga.
Pitaš me:
je li već ’36.?
U Venezueli Amerika ratuje protiv droge
koja ulazi iz Ekvadora i Kolumbije,
kao dim kroz napuknuti prozor.
Na Madagaskaru još jedan državni udar,
odmah nakon prognoze.
U Sudanu djecu–vojnike uče
kako disati iznad svojih rana
Nitko ne spava:
ako se razboliš, selo te izbjegava -
ovdje se vjeruje da je psihoza prelazna.
Štandovi s ugandskom robom zjape prazni:
previše konkurencije
s drugim, svježijim ratovima.
U Južnom Sudanu gube se dijelovi:
dugme, pa drugo,
pa koža.
Bolivija ulazi u svijet ekrana:
balansira između signala i reklama.
U Fribourgu urod krumpira raste,
nedostaje sanduka.
U Baselu revije blješte:
afrohouse glazba,
manekenke s ulice
hodaju potplatima zaglavljenim
u suši zemlje.
Krađa obiteljskog nakita
budi strah u Parizu.
A ja, u međuvremenu,
koncentrirana na iščekivanje,
pokušavam ne razočarati
ni večeras.
Nema komentara :
Objavi komentar
Hvala na vašem komentaru. Isti će biti objavljen nakon pregleda moderatora.